Da li smo bitni?
Napravi slijedeći eksperiment. Nacrtaj podužu liniju na praznom papiru (slobodno uzmi najveći komad papira koji nađeš). Na jednom kraju upiši „nastanak modernog čovjeka“, na drugom kraju linije upiši broj 2024. Nauka veli da linija koju si nacrtao/la predstavlja vremenski period od 300.000 godina. Sad dolazimo do zadatka… Pokušaj da na liniji precizno upišeš važnije datume, vezane za istoriju balkanskih naroda. Recimo: 1389. (Boj na Kosovu), 1189. (Povelja Kulina Bana), 1801. (rođenje Bana Jelačića) ili 1804. (početak Prvog srpskog ustanka). Probaj i sa religijama, 0. (rođenje Isusa) ili 622. (početak islamske ere). Ne ide? Kako ne ide, kad je „uvijek bilo tako“? Kad god pomisliš da si bitan, sjeti se linije.
Kad god pomisliš da si bitan, sjeti se da će na tvom grobu stajati godina rođenja i godina smrti. Oba datuma takođe će biti nemoguće upisati na pomenutoj liniji. A ona crtica između godine rođenja i godine smrti – e, to je život. Ne bih da mračim, ali najkasnije 200 godina (dakle, ni tren na onoj liniji) nakon naše smrti, niko živ se više neće sjećati nas, niti će bilo kome značiti mjesto na kojem smo pokopani. Osim u slučaju da za naših života napravimo neku, za čovječanstvo važnu stvar ili izmislimo nešto po ćemu će nas pamtiti generacije. Ipak, na kraju krajeva, i u tom slučaju nam to baš i neće mnogo značiti. Priznajem, sad već pomalo zvučim kao da prije obroka vodom zalijevam tablete za smirenje, ali nije sve baš tako crno. Pričekajte kraj kolumne.
Evo i drugog ekseprimenta, koji će vam sigurno pomoći da ostatak vašeg vremena na ovoj planeti provedete kao normalni ljudi. Na praznom papiru povucite liniju, ovaj put horizontalno, po sredini. Lijevo upišite riječ „plus“, desno riječ „minus“. Sad razmislite o tome šta su vam nacionalizmi, mržnje svih oblika i primanja svakakvih vrsta donijele dobroga, a šta lošega u životu. Lijevo bi moglo da stoji recimo „sretan sam jer pripadam svom narodu“… Sigurno će vam pasti na pamet još par stvari. A desno? E desno je lista predugačka – punih tridesetet godina naših postjugoslovenskih života punili su je lošim stvarima. Mrtvima, ranjenima, silovanima, prognanima. Neimaštinom, primitivizmom, egzodusom pameti, nekulturom, pandemijama spodoba u medijima i politici, neukusom, destruktivnim energijama, neizvijesnijom i lošijom prognozom budućnosti naše djece i nesrećom svih profila. Koliko god na momenat mislili da smo bitni, jer smo „ovo“ ili „ono“, i da nekud pripadamo, mi se desetljećima koprcamo u vlastitoj nesreći, ne pripadajući nigdje. Jer smo davno navučeni na pogrešnu definiciju pripadanja.
Grupno smo mutirali u primitivno, agresivno, nekulturno i kakve sve ne – dno. I to bi dno, na kraju svih krajeva, možda i bolje podnijeli, da nismo toliko nevažni i prolazni. Mržnja, kojom nas pune desetljećima, na kraju ostaje samo nama.
Nada za kraj kolumne? Stavimo tačku na sve mržnje i tačku na pripadanja masama. Pripadajmo sebi, svojim najmilijima, prijateljima. Ispunimo ostatke naših života pozitivom. Prestanimo brojati krvna zrnca, ne pristajmo na podjele bilo kakve vrste. Ima ta, koliko čuvena, toliko i tačna poslovica na njemačkom jeziku, glasi “leben und leben lassen”. Prevod? “Živi i pusti druge da žive” ili “živi onako kako ti hoćeš, ali budi tolerantan prema drugim ljudima i dozvoli da i oni svoj život žive kako hoće”.
Za definitivni kraj, savjet pred izbore.
Svako ko na (bilo kojim) izborima glasa za huškače i spodobe, čije se karijere i lično bogaćenje zasnivaju na podjelama, glasa protiv samog sebe i protiv vlastite budućnosti. U momentu u kojem ti je nije toliko bitno da ti imaš, nego ti je bitnije da onaj drugi ima manje – baš u takvim se momentima počinje dešavati nešto što uvijek završi na isti način – na zgarištima. Demokratija se ne podrazumijeva, ona je nešto za što se uvijek bori. Ona ima svojih mana, ali je trenutno najbolji zajednički nazivnik društva.
Dakle, na predstojećim izborima u Austriji – za EU i austrijski parlament – glasajte pozitivno. Raspitajte se o političkim programima stranaka. Mržnja nije program, ona je problem. Ne dozvolite da vas manipulišu izbjeglicama, pandijama koje su već iza nas i njihovim biznisima u autokratskim državama.
Dino Šoše
Izdavač
