Stručnjaci vele da se jačina ovisnosti o nikotinu mjeri vremenom koje prođe od ovisnikovog buđenja do cuclanja prve cigarete. Dakle, ukoliko prvu cigaretu zapalite, a još se niste ni umili, spadate u grupu najvećih ovisnika o plavičastom dimu. Prevedeno na binarni jezik globalne mreže, ako još u gaćama, prije prve kafe, sjedate za računar i logujete se na Facebook, spadate u grupu najzadrtijih ovisnika o novoj zarazi modernoga čovjeka. Dobro, ja još nisam došao do tog stadija mrežne zadojenosti, ali mi se čini kako nisam ni daleko od njega.
Poklonici interplanetarnog umrežavanja, koje potiče virtualna druženja, sazdana od jedinica i nula, tvrde kako nam Facebook omogućava da stupimo u kontakt sa prijateljima koje smo već davno izgubili iz radne memorije vlastitog mozga i, igrom slučaja, a zahvaljujući Facebooku, ponovo postali svjesni njihovog postojanja. Kritičari, pak, vele kako je društvo od skoro pola milijarde „Facebookčana“, gomila infantilnih čudaka koji su samo čekali da neko smisli novi način gubljenja vremena.
Kakvi smo offline (čitaj „u stvarnom životu“), takvi smo i online, pokazuju istraživanja. Baš kao i u ovozemaljskom, i u onom digitalnom ima svakakvih ljudi. Ima tu „javno zaljubljenih“, koji profil koriste kako bi čitavom svijetu pokazali da su sretno zaljubljeni (na svakoj slici su zajedno, ne štede ni poljubaca, ni kojekakvih poza). Ima i „presretnih roditelja“, koji se dijele u dvije kategorije. U prvoj su oni prisebniji, koji su na profil slikama zajedno sa svojim djetetom, dok u drugu, ekstremnu, spadaju oni koji umjesto svoje slike stavljaju sliku svog djeteta. Tu su i „zamišljeni filozofi“, koji u statusu uvijek imaju nečiju pametnu misao, ne bi li i sami ispali pametni.
Ima i „nabildanih momčića“, koji se slikaju goli do pasa (ili pored auta koji su nabrijali od džeparca koji još uvijek dobijaju od roditelja), namršteni, u pokušaju da izgledaju što zajebanije, kako bi privukli curice koje se pale na brza auta i zajebane momke. Ima tu i „Ceca“, djevojaka čije polu-porno profil fotografije nedvosmisleno šalju sljedeću poruku: „Uzmi me, jeftina sam“. Nerijetko me poze u kojima se slikaju podsjete na izloge crvenkastih klubova na Gürtelu. Ponekad se na tim fotografijama ljube sa djevojkama, znajući da to momčiće posebno pali. Ima njih čak i maloljetnih pa se, kao punoljetni otac maloljetnog djeteta, često upitam gdje li su njihovi punoljetni roditelji…
Hiljade je i onih kojima očigledno nije dosta rata (iako su se većinom sklonili na vrijeme ili su bili u pelenama dok se Jugoslavija raspadala). 3.810 ljudi se sviđa grupa „Milorada Dodika treba zaklati kurbanskim nožem“, dok grupa „Bože ne znam šta mi je, pale mi se džamije“ broji 1.223 člana. „Gazi balije“ ima 3.461 člana, a srodna „Šiptari, da je Arkan živ a Legija slobodan, kurac biste vi kročili na Kosovo“ 6.734 člana. Da sročim sve u jednu rečenicu: Dok se jedni vole, drugi se prave pametni, treći bi se tukli, četvrti, da oprostite, jebali, peti bi se klali…
Online, k‘o i offline.
Dino Šoše
