4 navike koje prethode razvodu: Psiholog ih naziva „jahači apokalipse“

Istraživanje veza pomoglo nam je predvidjeti koji parovi imaju veću vjerovatnoću da će izgraditi dugoročne, zadovoljavajuće odnose i koji će parovi izgraditi odnose koji su konfliktni, nesretni i završavaju razvodom.

Razlike u porijeklu, starosti ili čak mišljenjima nisu ono što čini ili prekida vezu. Naprotiv, ponašanje, posebno u pogledu načina na koji ljudi komuniciraju, najviše utiče na zdravlje veze. Među najvažnijim nalazima je skup komunikacijskih navika nazvan “četiri jahača”.

Radi se o navikama koje poznati psiholog dr. sc. John Gottman naziva – četiri jahača apokalipse. To su kritikovanje, odbrambeni stav, podizanje zida i prezir. Gottman naglašava kako su istraživanja pokazala da ovakvi odnosi u braku vode do nestabilnosti i u konačnici do raspada veze.

Ovaj stručnjak je od 1970-ih godina proučavao na hiljade parova u tzv. ‘laboratoriji ljubavi’. Tamo je sa svojim timom posmatrao interakciju parova i pratio njihovo zadovoljstvo u odnosima. Otkrio je da parovi koji u teškim trenucima praktikuju kritikovanje, odbrambeni stav, podizanje zida i/ili prezir, zapravo pokreću ono što je poznato kao ‘kaskada udaljenosti i izolacije’.

Kritikovanje

Kritikovanje je čin uočavanja problema u životu ili ljubavnoj vezi i pretvaranja toga u komentar tipa – nedostataka karakternih osobina kod partnera. Na primjer, možete se uhvatiti da upotrebljavate kritiku kada izgovarate riječi ‘uvijek’ ili ‘nikad’ dok opisujete nešto što vaš partner radi ili ne radi.

Kritikovanje se razlikuje od prigovora. Naime, prigovaranje je normalan i zdrav aspekt odnosa, jer, ukoliko se niko nikada ne žali, s vremenom će doći do nagomilanog zamjeranja koje nije adekvatno ‘obrađeno’ kroz određeni period. Prigovaranje je fokusirano na stvarni problem. 

Na primjer, ako nakon dugog dana na poslu uđete u neurednu kuću i još k tome ugledate sudoper pun suđa, vjerovatno ćete se osjećati frustrirano. Ali, tad imate izbor – upotrijebiti kritiku ili prigovor.

Primjer:

Prigovor: ‘Jako sam umorna na kraju dana i frustrira me sudoper pun prljavog suđa.’

Kritika: ‘Jako sam umoran i tebe nikad nije briga za to. Uvijek ostavljaš neoprano suđe u sudoperu.’

U ovom primjeru možete vidjeti da se pritužba fokusira na problem – neoprano suđe, dok kritika fokusira problem na partnera (on je problem), a to vjerovatno rezultirati frustrirajućom komplikacijom u kojoj će partner odgovoriti odbrambeno.

Korištenje kritike u vezi uglavnom je posljedica nezadovoljenih potreba. Nažalost, kad te neispunjene potrebe prekrijete kritikama, tad je još manja šansa da će stanje postati bolje, odnosno da će partner nešto napraviti da vam bude bolje.

Zapravo, lako je predvidjeti šta slijedi u minutama nakon izrečene kritike – ozbiljan sukob i svađa. Ali, ako na pravi način, mirno izgovorite šta vam smeta, veće su šanse da će se situacija poboljšati. Umjesto kritike, pokušajte koristiti ‘protivotrov’ za kritiku: nježan početak koji sadrži ove komponente – izražavanje onoga što ste primijetili, dijeljenje osjećaja i navođenje svojih potreba.

‘Kad dođem kući na kraju dana i vidim prljavo suđe u sudoperu (ono što ste primijetili), osjećam se tako umorno i frustrirano (dijelite svoje osjećaje). Stvarno moram ući u mirno okruženje (ono što vam treba).’

Odbrambeni stav

Odbrambeni stav je reakcija na percipiranu kritiku i može izgledati ovako: 

Pretjerano objašnjavanje: ‘Pa, oprao bih suđe, ali kad sam ga krenuo prati ponestalo mi je deterdženta, a onda sam otišao u trgovinu i…’

Mentalitet žrtve: ‘Uvijek si prema meni tako zla!’

Kontra-kritika: ‘Suđe ću početi prati kad se počneš bolje brinuti za dvorište. Uvijek to zanemaruješ.’

Upotreba riječi ‘ali’: ‘Znam da je suđe neoprano, ali zar ne možeš to bar večeras ignorisati?’

Možda postoji dobro objašnjenje. Možda je ta osoba zla prema vama. Možda ste u pravu, a on/ona nikad ne pere suđe koje zaprlja. Možda je istina da bi se samo trebali malo više opustiti i bili biste sretniji. Ako zauzmete odbrambeni stav, druga strana će vjerovati da niste čuli njegove/njene potrebe, a to nikako neće dobro uticati na vezu, a moguće je da će i pojačati kritikovanje.

Postoje mjesto i vrijeme za razgovore o vlastitoj percepciji, ali imajte na umu da to obično nije neposredno u trenutku kad neko postavi pitanje, bolje je pričekati i mirno porazgovarati o svemu nego forsirati razgovor dok su strasti uzburkane. 

Umjesto da se branite, pokušajte preuzeti odgovornost sa svoj dio, čak i ako vjerujete da ste odgovorni samo za mrvicu problema. Takođe, možete pokušati preispitati vlastitu percepciju i pogled na stvarnost, jer postoji dobra šansa da ste odgovorni za jedan dio.

Razumljivo, to je teško priznati, ali je izuzetno važno to napraviti kako bi veza dobro funkcionisala. Recite to ovako: ‘U pravu si, suđe je neoprano (preispitivanje). Znam, nisam to napravio iako sam rekao da hoću’.

Podizanje zida

To je upravo onako kako zvuči – kad se neko u razgovoru počne ponašati kao da gradi zid oko sebe i distancira se. Drugoj strani se to može činiti kao da partner ne mari za njezine osjećaje, dobrobit… U takvoj situaciji partner koji se ograđuje zna odvraćati pogled, šutjeti većinu razgovora, a možda čak i ima naviku prekrižiti ruke na prsima.

To pokazuje da se nalazi u stanju tzv. psihološke poplave kad tijelo registruje prijetnju, otpušta hormone stresa, srce se ubrzava i dolazi do snažne potrebe za bijegom. Dijelovi mozga odgovorni za relacijsko ponašanje kao da se ugase.

Zapravo, čovjek uranja u instinkte preživljavanja – zamrzne se, bježi ili se bori. Privremenim gubitkom instinkta za relacijsko ponašanje osoba je onesposobljenja u stvarima kao što su rješavanje problema, humor i osjećaj naklonosti.

Kad je neko psihološki poplavljen, tad s njim nije moguće voditi produktivan razgovor. Zato je važno da oboje pristanu na pauzu kad primijete da se to događa. Osoba koja se gradi zid oko sebe treba poraditi na smirivanju i opuštanju, za što je potrebno otprilike 20 minuta, toliko treba hormonima stresa da izađu iz krvotoka. Tokom te pauze je dobro praktikovati duboko disanje, prošetati, raditi umirujuće aktivnosti, poput čitanja, slikanja i sličnih, te vježbati.

Takođe, važno je da se čovjek mislima odmakne od sukoba pa je dobro ne pokušavati razmišljati o tome, pričati nekome ili pisati. Važno je uzeti kvalitetnu pauzu kako bi se um resetovao i osoba bila sposobna razgovarati o problemu na jedan zdrav i produktivan način. Osim toga, uzimanje pauze i razgovor grade povjerenje u vezi.

Prezir

Prezir je najopasniji od sva četiri jahača apokalipse. U najmanju ruku, to je vrlo zločesto, a u najgorem slučaju prezir prema partneru postaje emocionalno zlostavljanje. Prema Gottmanovom istraživanju, prezir se pokazao kao najveći uzročnik razvoda braka. Takođe, povezan je sa zdravstvenim problemima partnera prema kojem je prezir usmjeren, uključujući i slabiji imunološki sistem.

Prezir je predimenzionirana kritika, jer zauzima superioran stav. To praktikuju ljudi koji izražavaju svoje nezadovoljstvo koristeći sramoćenje i zlobni sarkazam, a sve ne bi li drugu stranu ‘zgazili’ i ponizili koliko mogu. Prezir se može primijetiti na nečijem licu kad jednu stranu pomakne prema gore, kao da mu je nešto napola odvratno.

Prigovor: ‘Jako sam umorna na kraju dana i frustrira me sudoper pun prljavog suđa.’

Kritika: ‘Jako sam umoran i tebe nikad nije briga za to. Uvijek ostavljaš neoprano suđe u sudoperu.’

Prezir: ‘Oh, naravno, ušla sam u prljavu kuću nakon dugog dana. Šta bih drugo očekivala od nekoga poput tebe? Trebala sam to znati koliko ćeš biti lijen kad sam upoznala tvoju porodicu.’

Prezir u braku se zna razviti kroz dugogodišnji osjećaj ogorčenosti ili nakon partnerove izdaje. Ali, neki ljudi nauče pokazivati prezir prema drugima jer su to gledali od roditelja kroz odrastanje pa se kao odrasli tako ponašaju kad su uzrujani, prenosi 24sata.

Želite li sačuvati brak, važno je umjesto prezira poraditi na izgradnji novih komunikacijskih vještina kroz koje biste partneru izrazili kako se osjećate, ali na puno zdraviji način. Preciznije, u trenucima sukoba morate naučiti govoriti o sebi, a ne o drugoj osobi.

Krajnji cilj je biti sposoban nježno započeti razgovor (o čemu smo govorili gore u rubrici – kritikovanje). Svakako se orijentišite na to da postanete sposobni ispričati svoj unutrašnji svijet umjesto da napadate partnera.

To bi moglo zvučati ovako: ‘Trenutno se osjećam jako ljuto. Želim ti reći toliko ljutih stvari, ali znam kako to neće biti dobro. Zaista mi je potrebno da zajedno smislimo kako ćemo to popraviti.’

Drugi važan zaštitni faktor za prezir je izgradnja kulture uvažavanja. To znači da biste trebali češće primijetiti šta vaš partner radi dobro i reći mu to što češće možete.

Foto: Freepik