Aspartam: slatki otrov ili bezopasni zaslađivač?

Pitanje zdravstvene sigurnosti vještačkog zaslađivača aspartam jedno je od najkontroverznijih na području ljudske prehrane u posljednjih tridesetak godina. Ovaj vještački nenutritivni zaslađivač koristi se i kao pojačivač, najčešće voćnih, ukusa. Zanimljivo, otkriven je slučajno 1965. godine u laboratoriji gdje je hemičar James Schlatter, protivno osnovnim laboratorijskim pravilima, liznuo prst da bi podigao papir sa stola. Prst koji je prethodno prolio supstancom koju je istraživao. Osjetio je sladak ukus i tako je započela turbulentna istorija aspartama kao sladila i aditiva koja je prošla put od zabrane korištenja tokom 1970-ih do nevjerovatno široke upotrebe danas. Ipak, svjedoci smo kako spomenuta molekula još uvijek izaziva različita mišljenja među stručnjacima.

Ovaj bijeli prah bez mirisa ima energetsku vrijednost jednaku saharozi, konzumnome šećeru (4 kcal/g). Međutim, od njega je dvjestotinjak puta slađi pa je količina aspartama potrebna za postizanje jednake jačine slatkoće proizvoda minimalna, a energetska vrijednost zanemariva. Po sastavu, aspartam je metilni ester dipeptida čiju alkoholnu komponentu čini metanol, a peptidnu aminokiseline asparaginska kiselina i fenilalanin. Kao i sve aminokiseline, tako se ni aspartam ne smije izlagati povišenim temperaturama, jer se kuhanjem raspada i gubi slatkoću. Zato se upotrebljava za zaslađivanje hladnih pića i jela, kao i toplih napitaka.

Gdje se sve nalazi aspartam?

Vještački zaslađivač, koji je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), označila kao mogući uzročnik raka, nalazi se u više od 6.000 proizvoda u svijetu, među kojima su najčešći dijetetski. Dodaje se i u bezalkoholna, gazirana i energetska pića, jogurte, pudinge, slatkiše, žvakaće gume… Aspartam se takođe koristi u procesu kapsuliranja za poboljšanje svojstava nosivosti, dajući veću stabilnost i poboljšavajući ukus, boju i teksturu. Iz tog razloga se koristi i u farmaceutskoj industriji pa nije rijetko da ćemo pronaći aspartam u lijekovima. Uglavnom je riječ o korištenju aspartama kao pomoćne supstance, u količinama koje su male i koje se ne smatraju opasnima. S obzirom na široku rasprostranjenost aspartama, sigurno ste ga, barem nesvjesno, konzumirali.

Kako znati da li neki proizvod sadrži aspartam?

Ljudi ne mogu uvijek znati da li proizvod sadrži ovaj zaslađivač, jer su na deklaracijama često istaknute samo nerazumljive šifre, a ona na koju posebno treba obratiti pažnju je E951.

Proizvodi koji sadrže vještački zaslađivač aspartam moraju imati na deklaraciji istaknutu napomenu. Kod određenih, međutim, stoji samo da „sadrži izvor Fenilalanina“, koji je jedan od sastojaka aspartama, a najčešće piše samo E951, što znači da proizvod sadrži ovaj zaslađivač.

“Ukoliko neki proizvod sadrži aditiv, a zaslađivači su aditivi, njihovo prisustvo u prehrambenom proizvodu ili dodatku ishrani i drugim proizvodima mora biti označeno u deklaraciji proizvoda punim imenom ili E-brojem (ili oba). Aspartam je niskokalorijski zaslađivač, E broj aspartama je 951, a to mora biti istaknuto kako bi potrošači bili obaviješteni“, objašnjava za Nova.rs dijetoterapeut prof. dr Budimka Novaković, redovna profesorica Medicinskog fakulteta u Novom Sadu. Ona naglašava da je aspartam od regulatornih tijela dozvoljeni zaslađivač, osim za osobe koje imaju genetsko oboljenje fenil-ketonuriju (genetski poremećaj), jer aspartam sadrži amino-kiselinu fenil-alanin.

Da li je aspartam siguran za korištenje?

Godinama se raspravlja o štetnosti aspartama. Dok jedni autori smatraju aspartam dugoročno bezopasnim (u količinama u kojima ga nalazimo u hrani i piću), drugi se autori ne slažu s tim tvrdnjama te se pozivaju na sve veći broj istraživanja koja govore suprotno. Na primjer, neka ispitivanja su povezala povećanu konzumaciju aspartama s mnogim kliničkim poremećajima, uključujući hepatotoksičnost, nefrotoksičnost i dr.

Jednom konzumiran, iz aspartama se u tankom crijevu različitim enzimima (esteraze i peptidaze) oslobađaju metanol (10 %), asparaginska kiselina (40 %) i fenilalanin (50 %), koji se nakon toga apsorbuju u krv. Te dvije aminokiseline (asparaginska kiselina i fenilalanin) građevni su elementi bjelančevina i prirodno se javljaju u mnogim svakodnevnim namirnicama poput mesa, ribe, sira, jaja i mlijeka. Metanol se također prirodno javlja u mnogim vrstama hrane, poput voća i povrća te njihovih sokova, i uobičajen je dio normalne prehrane. Ali, većina nuspojava nije uzrokovana samim aspartanom, već upravo njegovim metabolitima.

Istraživanja koja su se provela na štakorima nedvosmisleno idu u prilog tezi kako aspartam ima kancerogen potencijal. Ono najvažnije, kod ispitivanja na ljudima, ponovno imamo rezultate koji aspartamu ne idu u prilog. Naime, u velikom istraživanju u Francuskoj utvrđeno je postojanje korelacije između konzumacije aspartama i povećane incidencije tumora. Opservacijska studija u Francuskoj među 100.000 odraslih osoba pokazala da ljudi koji su konzumirali veće količine vještačkih zaslađivača, uključujući aspartam, imaju nešto veći rizik od raka. Ova studija je uslijedila nakon studije Instituta Ramazzini u Italiji početkom 2000-ih, koja je objavila da su neki oblici raka kod miševa i pacova povezani s aspartamom.

IARC (International Agency for Research on Cancer), agencija pod okriljem Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), je u julu ove godine aspartam zvanično smjestila u grupu mogućih kancerogena (2b grupa).

Je li to kraj opsežnom korištenju aspartama?

IARC kao agencija prepoznaje četiri različita nivoa klasifikacije: kancerogeno, vjerovatno kancerogen, moguće kancerogeno i supstance koje nisu kancerogene. U kategoriji moguće kancerogenih, u kojoj se našao aspartam, su smještene tvari za koje postoje dovoljno snažni dokazi da uzrokuju karcinom na životinjama (u ispitivanjima na životinjama) i limitirani dokazi i studije prema kojima uzrokuju karcinom na ljudima.

Svjedoci smo koliko je aspartam raširen u različitim proizvodima. Kao i kod ostalih supstanci, pa i prehrane, jako je važna doza u kojoj je konzumiramo. IARC isključivo govori o snazi i kvaliteti dokaza, ne o kvantitativnom odnosu. Konkretno, iako je agencija uvrstila aspartam na listu moguće kancerogenih supstanci, istovremeno ne donosi sud o tome koliku količinu aspartama se može konzumirati bez štetnog uticaja na zdravlje. JECFA (Joint FAO/WHO expert committee on food additives) govori o kvantitativnom odnosu. Ta agencija je sinhronizirano s IARC-om ažurirala smjernice o aspartamu. JECFA je ostala pri dosadašnjem stavu kako je dopušten unos aspartama bez opasnosti za zdravlje 0 – 40 mg/kg tjelesne mase, što je znatno više od količine koju prosječna osoba indirektno konzumira.

Na primjer, Diet Coke napitak sadrži 125 mg aspartama. Ako uzmemo da je prihvatljivi dnevni unos aspartama 40 mg/kg, žena teška 50 kilograma može popiti 16 limenki Diet Coke napitka bez štetnog djelovanja napitka. Treba napomenuti kako je JECFA čak zaključila na osnovu određenih nedostataka pregledanih istraživanja kako “dokaz o povezanosti konzumacije aspartama i raka kod ljudi nije uvjerljiv”.

Ipak, prema svim dokazima koje posjedujemo, aspartam posjeduje u najmanju ruku nepovoljan učinak na zdravlje. Pretpostavka je kako je svrha najnovijeg izvještaja IARC-a podsticanje industrije za pronalazak alternativa samom aspartamu. IARC je nerijetko i kritikovan zbog klasifikacije različitih supstanci koje je teško izbjeći, pa je tako crveno meso klasifikovano kao vjerovatno kancerogeno, a prerađeno meso kao kancerogeno.

Naravno, postoji racionalan i naučno utemeljen razlog zašto je to tako, ali zbog manjka informisanosti šire populacije o načinu rada i donošenja odluka mišljenje iste agencije može ponekad doprinijeti zbunjivanju javnosti. Treba naglasiti kako velikim korporacijama ne odgovara zabrana aspartama, pa je u tom svjetlu važno i promotriti kritike koje se nizaju na IARC povodom odluke o aspartamu.

Na kraju, raznovrsna, zdrava prehrana, izbjegavanje “brze hrane”, grickalica i prevelikih količina dijetalnih gaziranih pića, za koje znamo da su u velikim količinama nezavisno od aspartama nepovoljni za zdravlje, može vam pomoći da izbjegnete dugoročan štetan učinak ove molekule na zdravlje.

Foto: Freepik