Plašite se gubitka telefona? To se naziva nomofobija i sve je češći problem
Imate li problema s odlaganjem pametnog telefona ili ste zabrinuti kada znate da ćete izgubiti uslugu na nekoliko sati? Da li ste uznemireni kada pomislite da ćete ostati bez telefona?
Ako je tako, moguće je da imate nomofobiju, ekstremni strah da nećete imati svoj telefon uz sebe ili da ga nećete moći koristiti.
Većina nas ovisi o našim uređajima za informacije i vezu, tako da je normalno brinuti se da ćemo ih izgubiti. Odjednom nemogućnost pronalaženja telefona izaziva brige o tome kako se nositi s gubitkom fotografija, kontakata i drugih informacija.
No, nomofobija, skraćeno od “no mobile phone phobia”, je strah od toga da nemate svoj telefon pored sebe, i toliko je uporan i ozbiljan da utiče na svakodnevni život.
Rezultati višestrukih studija pokazuju da ova fobija postaje sve raširenija. Prema istraživanju iz 2019. godine, skoro 53 posto Britanaca koji su posjedovali telefon od 2008. osjećali su se anksioznim kada nisu imali svoj telefon, imali su praznu bateriju ili ga nisu mogli koristiti.
Studija iz 2017. godine koja je proučavala 145 studenata prve godine medicine u Indiji pronašla je dokaze koji sugerišu da je 17,9 posto učesnika imalo blagu nomofobiju. Za 60 posto učesnika simptomi nomofobije su bili umjereni, a za 22,1 posto simptomi su bili teški.
Koji su simptomi nomofobije
Ljudi koji pate od nomofobije pokazuju fizičke i psihičke simptome kad im telefon nije pri ruci ili ukoliko pomisle da bi se zbog prazne baterije mogao ugasiti. Ruke im se počinju tresti, vrti im se u glavi te dišu otežano.
Simptomi spomenute nomofobije mogu biti prilično neugodni: ubrzanje pulsa, bol u grudima, vrtoglavica, mučnina, drhtavica i teško disanje, baš kao i kod klasičnog napada panike.
Ova fobija češće pogađa žene nego muškarce, no ipak su muškarci oni koji češće imaju dva ili više telefona. Valja napomenuti i da se od svojih telefona najteže razdvajaju mladi ljudi u dobi do 24 godine, a stariji su nešto ipak manje vezani za njih. Fobija se, inače, klasifikuje kao poremećaj nakon što se ispuni nekoliko kriterijuma. Na primjer, kad strah dosegne nepodnošljiv ili bar jedva podnošljiv nivo ili kada dotična fobija ograničava kvalitet života. U tom slučaju onda osoba treba sama potražiti pomoć psihoterapeuta.
Ako osjećate tek laganu nelagodu ili bilo kakvu vrstu slabije uznemirenosti kada kraj sebe nemate telefon, vaša nomofobija vjerovatno nije tako strašna. Ako ste se pronašli u ovome, znajte da postoji rješenje. Ostavite telefon u torbi dok ste na poslu ili ga jednostavno samo ostavite u drugoj sobi dok gledate film – može vam pomoći da se naviknete na to da se i bez njega u blizini osjećate sasvim dobro.
Ako je vaš strah ipak nešto ozbiljniji, a simptomi neugodni, jedino je rješenje da porazgovarate sa stručnjakom koji će vam pomoći da se riješite ove, sve češće i vrlo neugodne zavisnosti.
Pokazatelji nomofobije su između ostalog:
• Provjeravanje pametnih telefona nakon jutarnjeg buđenja, nošenje telefona u krevet, kupatilo, čak i tokom tuširanja
• Slabe ocjene među učenicima zbog pretjeranog korištenja telefona
• Prolazak mladih kroz krizu društvenog identiteta uz pritisak kontinuiranog povezivanja s društvenim mrežama
• Velika ekstrovertnost na društvenim mrežama, a introvertnost u stvarnosti
• Impulsivnost i osjećaj hitnosti prilikom slanja poruke ili obavještenja (neki od pogođenih često gledaju u ekran telefona kako ne bi propustili nijednu obavijest – anksioznost zvona)
• Osjećanje bespomoćnosti kada ste bez svog telefona.
Foto: Freepik
