Slatki vodič: Najbolji evropski kolači

Jedan od većih užitaka na putovanjima je isprobavanje lokalne hrane i pića. Čak i ako se ne radi o posebno jedinstvenim jelima, koja imate priliku isprobati i u mjestu u kojem živite, preporučujemo isprobavanje jela na autentičnim lokacijama na kojima su nastala. Čak i mjesecima nakon, razna punjena i bogate okusa, nije lako zaboraviti. Ovo se naročito odnosi na slatkiše i deserte. Nije novost da kroasane ili Sacher tortu možete naći svugdje po svijetu, ali oni iz njihovih mjesta domovine su ipak posebni.

Zato kad sljedeći put budete na putovanju u nekoj od evropskih zemalja, potražite ove slastice.

Francuska

Kroasan 

Počinjemo s kroasanom, vjerovatno najpoznatijim pekarskim proizvodom planete. Je li riječ o zaista francuskom proizvodu, može se raspravljati jer pravo na njega polažu i Austrijanci. U Francuskoj je kroasan postao poznat zahvaljujući supruzi Luja XVI. Mariji Antoaneti, kćeri austrijske carice Marije Terezije, ali to je jedna sasvim druga priča. To da kroasani asociraju na Francusku – nije predmet rasprave.

Za kroasan su se, od njegovog nastanka do danas, koristile najbolje i najkvalitetnije namirnice, kako bi dobio savršen ukus, izgled i miris. Tekstura tijesta, kvalitet brašna, jaja, šećer, punjenje i maslac – nikad ulje niti slučajno margarin… Sve ovo ga čini posebnim i neodoljivim.

Ako vas put odvede u Pariz, svakako probajte onaj u pekari Stohrer, koja se hvali titulom najstarije pariške pekare.

Macarons

Legenda kaže da su macaronsi zapravo italijanska slastica i da ih je Katarina Medici svojevremeno donijela u Francusku. Ove suhe školjkice od badema punjene kremom ondje su dovedene do savršenstva i postale simbolom francuskog slastičarstva.

Macarons su šarene poslastice od bjelanjaka, šećera i bademovog brašna koje spajaju dekadentna punjenja, poput džemova, curdova ili ganachea. Karakterističnih su jarkih boja, a za pripremu je ipak potrebna određena doza vještine i strpljenja.

Evolucija macaronsa u Francuskoj trajala je gotovo 350 godina. Današnji su oblik poprimili tek u drugoj polovini 19. vijeka, kada je pariška slastičarna La Maison Laduree počela keksiće od bjelanjaka lijepiti različitim punjenjima. Recept se otada nije promijenio, a macaronsi su postali njihov zaštitni znak. Ali, popularnost je bila relativno ograničena na Francusku – sve do početka 21. vijeka.

Portugal

Pastel de Belem  

Originalni Pastel de Belem moguće je pronaći samo u Lisabonu, a za njegov nastanak zaslužni su redovnici jeronimskog samostana. Mnoge crkve i samostani koristili su bjelanjke za posvetu vjerskih predmeta ostavljajući žumanjke sa strane, a upravo je zahvaljujući ostavljenim žumanjcima nastala ova slastica. Nakon zatvaranja samostana, redovnici su prodali recept tvornici, te je tako Pastel de Belem postao naširoko poznat kao Pastel de nata.

Riječ je o lisnatom kolaču ovalnog oblika s kremom od jaja, cimetom i šećerom u prahu. Pomalo rustikalni, s naizgled gotovo neuglednom ali bogatom, svilenkastim kremom  (koja nije greškom zagorena, upravo takva, s crnim flekicama i treba biti) u hrskavim košaricama od lisnatog tijesta.

Najbolji je ako se jede još vruć. Najpoznatije mjesto za kušati ovaj desert je Casa Pastéis de Belém gdje se dnevno ispeče oko 60.000 komada.

Travesseiros

Polusatni put iz Lisabona do Sintre itekako se isplati. U ovom slučaju ne mislimo čak na čudesne građevine kojima Sintra obiluje, već na desert naveden u naslovu – travesseiros.

Riječ na portugalskom doslovno prevodimo kao „jastuk“, a zapravo riječ je o malim hrskavim slojevima lisnatog tijesta napunjenih kremom od badema i jaja koji su još preliveni šećerom. Jedno je sigurno, riječ je o nečemu što ima 1000 kalorija, pa iako postoje i u drugim gradovima, ovdje su najpoznatiji.

Španija

Churros

Evo još jednog peciva sa zanimljivom istorija, a pravo na njega uz Špance polažu Portugalci i Kinezi.

Radi se o prženom tijestu najčešće duguljastog oblika, no postoje i razni drugi načini izrade. Ipak, usavršili su ih vremenom upravo u Španiji gdje se za doručak (najčešće) uživa u hrskavim zlatnim churrosima umočenim u bogatu čokoladu.

Katalonska krema

Španska katalonska krema (Crema Catalana) desert je sličan francuskom creme bruleeu. Glavni sastojci deserta su mlijeko, jaje, šećer, začini. Tokom procesa pripreme, šećer na desertu se karamelizuje, stvarajući tanku hrskavu koricu. Ovaj desert se obično poslužuje u zasebnim porcijama.

Katalonska krema sastavni je dio regije Katalonije. S okusom katalonske kreme, likera, slatkiša, koktela, nugata, čokolade i drugih proizvoda proizvode se u Španiji. Od kreme se prave neki Earl Grey čajevi.

Italija

Cannoli

Ova poslastica potiče iz Italije, tj. da budemo precizni – sa Sicilije. Porijeklo se tačno ne zna, a teorija je mnogo. Jedna kazuje kako su ga stvorile robinje u haremu, a druga priča da su za nastanak zaslužne časne sestre samostana u Caltanissetti. Riječ cannolo na italijanskom znači „mala cijev“, što najbolje opisuje oblik ove poslastice od lisnatog tijesta. Pravi cannoli se prave u jako malim veličinama, otprilike veličina prsta.

Tijesto se prži dok se ne dobije zlatna boja, a potom se tijesto oblikuje u cjevčice. Danas uglavnom sadrže rikota sir, ali alternativa može da bude i maskarpone. U kremu se nalaze često vanilija, aroma narandže kao i male količine cimeta. Takođe, na krajevima fila se mogu posuti pistacijama, kandirano voće, trešnje i slično.

Bombolone

Ove poslastice slične krofnama (s rupom u sredini) vjerovatno originalno potiču iz Austrije, koja je nekad vladala dijelovima Italije.

Najpopularnije su u Toskani, ali vremenom su postale toliko slavne da se mogu naći u cijeloj zemlji. Pune se raznim kremama i marmeladama, pa je prilikom kupovine, šteta probati samo jednu.

Njemačka

Schneeball

Potiče iz Rothenburga, a u međuvremenu mnogi njemački gradovi prisvojili su ovu poslasticu. Nekad su se posluživale samo za posebne prigode, ali sad su dostupni tokom cijele godine.

Sastavljeni su od prhkih traka tijesta poredanih u kuglu koja se zatim prži u dubokom ulju sve dok ne dobije zlatno-smeđu boju. Prema originalnom receptu, schneeball se pokriva šećerom u prahu, ali danas se rade i slani i slatki, uz mnogo raznih punjenja.

Grčka

Loukoumades

O lopticama, nalik na krofnice, zvanim loukoumades, prelivenim slatkim sirupom, pa još posluženim sa sladoledom od vanilije i posutim cimetom, oduševljeno pričaju svi turisti koji se vrate sa ljetovanja u Grčkoj. Loukoumades su grčka verzija krofni koja se pravi od meda i oraha, a za njihovu istoriju treba zaviriti daleko u istoriju, tačnije u antičku Grčku.

Naime, ove poslastice, uz lovorov vijenac, darivane su pobjednicima Olimpijskih igara. Srećom, preživjele su do dan danas, tako da ih možete pronaći u gotovo svim pekarama i na uličnim štandovima širom zemlje.

Turska

Baklava

Izuzetno raširena na Balkanu, za ovu poslasticu se uzima kako je nastala u Turskoj. Takođe, popularna je i u Grčkoj, Maroku, Libanonu, a svako ima neku svoju verziju.

Radi se od razvučenog tankog tijesta, koje je složeno u desetak slojeva. Između svakog od njih idu obično nasjeckani orasi, a zatim mješavina šećera i soka koja baklavi daje sočnost. Uz punjenje orasima, baklava se puni i pistacijama.

Kunefe

Ovo je tradicionalno tursko tijesto od sira koje je natopljeno slatkim sirupom. To  znači da se jede vruće i može uživati uz šolju čaja.

Kunefe ima oštru spoljašnjost a mekanu unutrašnjost. Poslužuje se na nekim mjestima s kremom ili sladoledom. Popularan je u južnoj Turskoj. Rastezljivi neslan sir koji se koristi u Kunefeu jedinstven je za regiju. Jelo je naročito popularno u Antakiji, gradu smještenom na Mediteranu.

Slovenija

Bledska krempita

Bled je, osim jezera, poseban i zbog krempita za koje kažu da su originalne i jedinstvene zbog posebne recepture koju je još prije 63 godine donio slavni poslastičar Ištvan Lukačević doselivši se iz Srbije. Bajkoviti broj sedam uslov je za bajkovito dobru poslasticu. Da bi nastala originalna bledska krempita, sedam puta presavijeno lisnato tijesto stoji tokom noći tako da prilikom jutarnjeg pečenja bude posebno prhko.

Na prvi sloj prhkog lisnatog tijesta nalije se fina krema od jaja koja kuha tačno sedam minuta prije nego što joj se doda snijeg od bjelanjaka. Na slasnu kremu od jaja zatim se doda sloj umućenog slatkog vrhnja i na kraju i drugi sloj lisnatog tijesta posipanog vanilin šećerom.

Austrija

Sacher torta

I za kraj, ne možemo ne spomenuti jedan od simbola Beča koji je osmislio slastičar Franz Sacher za potrebe jedne večere 1832. godine, te je u međuvremenu postala jedan od simbola nje samo Beča, nego i Austrije.

Sacher ju je napravio sa samo 16 godina, a torta danas čak ima i svoj dan, koji se obilježava 5. decembra. Iako se može kupiti u slastičarnicama širom svijeta, svi znaju da je upravo ona u Beču – najbolja.

Foto: Freepik