Za 30 godina trostruko više dementnih osoba

Pušenje, gojaznost, povišeni šećer – to su neki od faktora zbog kojih se povećava opasnosti od demencije. Ako se ništa ne preduzme, upozoravaju stručnjaci, broj dementnih osoba bi mogao drastično porasti.

Broj slučajeva demencije širom svijeta mogao bi se gotovo utrostručiti u naredne tri decenije. Tako barem prognozira zdravstvena studija objavljena u stručnom časopisu The Lancet Public Health.

Prema tim prognozama, oko 153 miliona ljudi bi do 2050. godine moglo živjeti s demencijom – u poređenju s 57 miliona slučajeva u 2019. Izrazito visok porast broja dementnih osoba stručnjaci očekuju uglavnom zbog rasta svjetske populacije i sve starijeg stanovništva. Naučnici posebno visok rast broja takvih slučajeva očekuju u Kataru i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, dok bi Japan mogao imati najnižu stopu rasta.

U BiH bi povećanje broja slučajeva, procjenjuje se, moglo iznositi 92 posto. To bi značilo da bi se brojka iz 2019. od 48.081 slučajeva demencije za tri decenije mogla popeti na 92.167 slučajeva. Što se tiče Njemačke, autori studije predviđaju povećanje broja dementnih osoba za 65 posto, što bi bilo ispod zapadnoevropskog prosjeka, piše Deutsche Welle.

Produženje životnog vijeka

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je već prošle godine upozorila da će se broj osoba s demencijom u svijetu tokom narednih deset godina drastično povećati. Jedan od glavnih razloga za to je sve duži životni vijek: s godinama raste rizik od nezaraznih bolesti, a time i od demencije. Ovaj pojam opisuje simptome čitavog niza uglavnom progresivnih bolesti koje utiču na rad mozga – Alzheimerova demencija je jedna od najčešćih i najpoznatijih.

Prema WHO-u, demencija je trenutno sedmi najčešći uzrok smrti u svijetu i vodeći uzrok invaliditeta i potrebe za njegom kod starijih osoba. Globalni troškovi liječenja oboljelih osoba tokom 2019. godine procjenjuju se na jedan bilion dolara.

Četiri faktora rizika za demenciju

Predviđanja koja je tim međunarodnih naučnika modelirao za redovnu periodičnu studiju “Global Burden of Disease” izgledaju sve alarmantnije. Naime, stručnjaci koji su radili na toj studiji napravili su procjene prevalencije demencije za 195 zemalja i regija u periodu od 2019. do 2050. godine, uključujući i različite faktore rizika od demencije.

Promatrajući učinke četiri faktora rizika od demencije – pušenje, gojaznost, povišeni šećer u krvi i slabo obrazovanje – autori studije predviđaju da bi se poboljšanim pristupom obrazovanju moglo dovesti do smanjenja broja slučajeva demencije za čak šest miliona. S druge strane, postoji još skoro sedam miliona prognostikovanih slučajeva povezanih s gojaznošću, povišenim šećerom i pušenjem. Time su preventivne mjere koje minimiziraju uticaj ovih faktora rizika još važnije, naglašava epidemiologinja i vodeća autorica studije Emma Nichols s Instituta za zdravstvenu metriku i evaluaciju Univerziteta u Washingtonu, piše DW.

Moždani udar podstiče demenciju

Moždani udar je sam po sebi dovoljno loš, ali kada nakon njega uslijedi demencija? Rizik zaista postoji.

„Što češće ljudi imaju moždani udar, to je veći rizik da kasnije obole od vaskularne demencije”, kaže profesor Wolf-Rüdiger Schäbitz, neurolog sa evengalističke klinike Betel u Bilefeldu za DW. Tipično za vaskularnu demenciju je to da pacijent nakon moždanog udara ima kognitivna ograničenja, probleme sa pamćenjem ili koncentracijom.

Udar nakon udara

Samo u Njemačkoj je godišnje oko 260.000 pogođeno moždanim udarom. Često se ne završi sve sa jednim udarom. „To se dešava i onda kada je osoba optimalno zbrinuta”, kaže Schäbitz. „Nerijetko pacijenti imaju više moždanih udara. Time se povećava i rizik od pojave demencije. Nakon prvog moždanog udara vjerovatnoća iznosi oko deset procenata, nakon više udara se povećava na četrdeset procenata”, objašnjava Schäbitz, koji je na čelu Njemačkog društva za borbu protiv moždanog udara.

Demencija nije isto što i Alchajmer

Kada se spomene demencija mnogi najprije pomisle na Alchajemerovu bolest i na to da se demencija sporo i potajno razvija. Kod Morbus Alchajmera je zaista tako. Ali postoje velike razlike u odnosu na vaskularnu demenciju, koja može da nastane nakon moždanog udara.

Pritom se na udaru nalaze pojedini dokelovi mozga, koji su zaduženi za različite funkcije. Međutim, kod Alchajmerove bolesti čitav mozak je u opasnosti od degeneracije.

“Klasični” moždani udar

Karakteristično za moždani udar je prije svega djelimična paraliza, kada jedan dio tijela više ne može da se pomjera ili kontroliše – tipičan primjer. Pružaoci prve pomoći tada treba da pribjegnu FAST-šemi (lice, ruke, govor, vrijeme), kako se ne bi gubilo dragocjeno vrijeme ukoliko postoji sumnja na moždani udar.

„Problemi sa krvotokom mogu biti u jednom određenom dijelu mozga, koji recimo reguliše motoriku ili govor“, kaže za DW profesor Martin Dichgans, direktor Instituta za istraživanje moždanih udara i demencije, sa Univerzitetske klinike u Minhenu.

Na udaru se može naći i vid. Slijede komplikacije. “Postoje dijelovi mozga koji konkretno imaju veze sa funkcijom pamćenja. Mnogi manji moždani udari se dešavaju u zadnjem dijelu mozga i narušavaju vezu između različitih dijelova mozga. Oni zajedno čine to što podrazumijevamo pod mentalnim sposobnostima”, kaže Dichgans.

Manje moždanih udara – manje vaskularne demencije

Povišeni krvni pritisak je bitan faktor rizika, kako za moždani udar, tako i za demenciju. „Samo 50 posto ljudi koji imaju visok pritisak uopšte znaju nešto o tome. Od toga 50 posto ljudi odlazi na liječenje, a od svih njih samo 50 posto dobija adekvatnu terapiju”, objašnjava Dichgans. Time se naravno prokocka nevjerovatan potencijal.

To se odnosi kako na broj moždanih udara, tako i na oboljenja koja oni prouzrokuju, naime na demenciju. Problem sa povišenim krvnim pritiskom svako može da riješi: najmanje 30 minuta kretanja – dnevno! Dobra ishrana, smanjenje viška kilograma, prekid pušenja. Jednostavne mjere koje su veoma efikasne i to je naučno dokazano. Ali ljudi sa tim još uvijek nisu dovoljno upoznati.

Sve nas pogađa

Temu demencija mnogi potiskuju zato što vjeruju da sa njom neće imati problema. Neurolog Dichgans zato upozorava da bi trebalo da budemo mnogo pažljiviji prema ljudima oko nas. Jedan doživljaj i dalje pamti: „Jednom sam se šetao u komšiluku kada sam iznenada sa prozora čuo poziv u pomoć“. Priskočio je u pomoć i ispostavilo se da je bio hitan slučaj. U kući je živjelo više teško oboljelih Alchajmer-pacijenata. „Onda mi je postalo jasno da ti problemi postoje direktno u našem komšiluku, u zgradama pored kojih sam prolazio sedmicama, mjesecima.”

Prevencija najvažnija

Kao društvo imamo sve više problema sa demencijom, jer stanovništvo je sve starije. „Veliki kontinenti kao što je Azija, naročito Indija i Kina su dobro razvijene, ali tamo se ne vodi dovoljno računa o načinu života i vaskularnim faktorima rizika“, dodaje Dichgans. Na raspolaganju stoje brojne preventivne mjere i sredstva za zaštitu krvnih sudova. Ali pacijenti, a često i ljekari ne koriste te mogućnosti.

„Neophodno je skrenuti pažnju javnosti i politici da je prevencija važna. U toj oblasti, ali i nauci imamo odgovornost. Moramo da investiramo na svim nivoima“, uvjeren je Dichgans. To se odnosi na epidemiologiju, osnovna, kao i klinička istraživanja. Bićemo suočeni sa još mnogim problemima.” Oni moraju da se riješe. I pritom važi: „Bolje spriječiti nego liječiti.”

Foto: Freepik