Zašto sanjamo i šta nam snovi otkrivaju
Snovi se sastoje iz velikog broja vizuelnih slika i mogu djelovati prilično nelogično, što ih čini odličnim načinom da problem sagledamo iz drugačijeg ugla, smatra Deirdre Barrett, harvardski psiholog. „Sanjanje je, zapravo, samo razmišljanje, ali u drugačijem stanju nego dok su nam oči otvorene“, istakla je Barrett, dodajući: „U kakvom god da smo stanju, još uvijek razmišljamo o istim stvarima.“
Iako su snovi možda vremenom evoluirali i danas imaju drugačiju svrhu, oni još uvijek imaju dvostruku ulogu – da pomognu mozgu da se „restartuje“ i da riješi neki problem. I sama teorija o tome zašto sanjamo morala da bi da prođe kroz svojevrsnu evoluciju, vjeruje Barrettova. Većina ovih teorija nije prošla kroz takvu promjenu. Recimo, Sigmund Freud je smatrao da snovi postoje kako bismo u njima ispunili želje. Međutim, takvo zadovoljenje potreba u svijetu snova nam ne bi moglo pomoći u stvarnosti, što je ključni trenutak u svakoj evoluciji, ističe ona. „Što duže nešto postoji u istoriji evolucije, to je veća vjerovatnoća da će imati sve više funkcija“, kaže Barrettova i podsjeća na činjenicu da REM faza kod sisara postoji već 220 miliona godina.
Ona je istraživala rješavanje problema kao moguću funkciju snova deset godina i primijetila više takvih slučajeva. U jednom od svojih eksperimenata, ona je studentima zadala zadatak i zamolila ih da ga riješe u snu. Riječ je o lakim pitanjima, a instrukcije su zahtijevale od studenata da se koncentrišu na ove zadatke prije polaska na spavanje. Na kraju sedmice, polovina učesnika istraživanja je sanjala da rješava zadatak, a četvrtina je došla do tačnih odgovora! Dakle, makar u slučaju da su problemi laki, oni su rješivi u snu.
Barrettova ističe da je u svom istraživanju našla primjere rješavanja gotovo svake vrste problema – od matematičkih zadataka do umjetničkih. Zanimljivo, većina se bazirala na potrebi da se problem vizualizuje. „Mislim da su se snovi REM faza vjerovatno razvili tako da koriste mnogim stvarima koje zahtijevaju razmišljanje. To je samo dodatno vrijeme za razmišljanje, tako da bilo koji zadatak tada može biti riješen, ali je ovo vrijeme za razmišljanje veoma ‘vizuelno vrijeme’ i oslobođeno asocijacija, pa smo evoluirali tako da snovi pomažu da riješimo baš takve probleme“.
Polovina studenata koja nije sanjala da rješava zadatak – da li stvarno nije sanjala, ili se nije sjećala snova?
Neki ljudi pamte snove, neki ne
Često ćete čuti tvrdnju da svi sanjamo dok spavamo, ali se samo rijetki sjećaju svojih snova narednog dana. Naučnici su istražili zašto je to tako, a da bi otkrili odgovor na ovo pitanje sproveden je mali eksperiment u kome je elektroencefalografijom mjerena električna moždana aktivnost 36 ispitanika. Oni su slušali muziku u pozadini i, povremeno, čuli svoje ime. Mjerenja su vršena tokom budnog stanja i tokom sna. Polovina učesnika u eksperimentu se sjećala snova skoro svakoga dana, a druga polovina se mogla prisjetiti nekog sna jednom ili dva puta mjesečno, piše Livescience.
Dok su ispitanici spavali, obje grupe su imale slične promjene u aktivnosti mozga kada čuju svoje ime, koje je puštano dovoljno tiho da ih ne probudi. “Prilično je iznenađujuće vidjeti razliku između jedne i druge grupe ljudi tokom budnog stanja”, rekla je Perrine Ruby iz Istraživačkog centra u Francuskoj, prenosi National Geographic. “Ova razlika oslikava varijacije u mozgu koje utiču na način sanjanja”, dodala je Ruby.
Prema ustanovljenoj teoriji smanjenje alfa talasa je znak da su neke regije mozga bile spriječene da reaguju na spoljašnju stimulaciju. Studija je pokazala da kada ljudi čuju neki glas ili otvore oči, ili više regija mozga postane aktivno, alfa talasi su redukovani. Međutim, kao što se očekivalo, kod obje grupe ispitanika primijećeno je smanjenje alfa talasa kada bi čuli svoja imena u budnom stanju. Oni koji pamte snove duže su imali smanjen nivo alfa talasa, što znači da im je mozak postao aktivniji od trenutka kada čuju svoje ime. Prema mišljenu Ruby, dok ljudi spavaju alfa talasi se povećavaju kada se čuje iznenadan glas. Naučnici nisu znali zašto se to dešava, ali jedna od ideja je da se tako mozak štiti od zvukova dok spava.
Tokom ovog eksperimenta, naučnici su primijetili da se oni koji se sjećaju snova češće bude u toku noći. U prosjeku su bili budni 30 minuta, a oni koji se slabije sjećaju svojih snova su bili budni 14 minuta. “Sve u svemu, rezultati ukazuju da mozak ljudi koji se sjećaju snova reaguje na stimulacije iz spoljašnjosti i lakše se bude. Veća je vjerovatnoća da se neko sjeća sna ako se probudi odmah nakon odsanjanog sadržaja”, ističe Ruby. Ipak, buđenje u toku noći nije pouzdan pokazatelj da li će se neko sjećati snova ili ne. Još uvijek ima mnogo toga što treba istražiti.
Foto: Freepik
