Austrija skreće oštro udesno?

Na središnjem godišnjem skupu krajnje desne Slobodarske stranke Austrije (FPÖ), održanom početkom ove godine, čelnik stranke Herbert Kickl pobjedonosno je pozdravljen kao austrijski “budući Volkskanzler” (narodni kancelar). To nije bio prvi put da je FPÖ upotrijebio izraz koji je usko vezan uz nacizam – naime, prvi se put odnosio na nacističkog diktatora Adolfa Hitlera 1933. godine.

Nakon što je izašao na pozornicu, Kickl je osudio ‘Systemkanzler‘ (kancelarijski sistem) i ‘Systemmedien‘ (koncept tzv. sistemskih medija navodno se odnosi na usklađeno djelovanje medija koje kontroliše neka neodređena moć, kao što su ‘etablirane stranke‘), koristeći ono što je novinar Ronald Pohl jednom nazvao “nacističkim žargonom”.

Proglasio je austrijskog kancelara Karla Nehammera “hodajućim mrtvacem” i rekao da ima “popis traženih osoba”, odnosno vladinih ministara odgovornih za politiku zemlje po pitanju pandemije Covid-19. Pod vladavinom FPÖ-a, Austrija bi, kako kaže, postala “utvrda”. “Više nećemo prihvatati nikakve zahtjeve za azil”, rekao je Kickl. “Mađarska mi je uzor”, poručio je on pripadnicima stranke, kako ne bi bilo sumnje kakvu viziju FPÖ ima za Austriju. Njegov govor je bio pun hiperbola i zlokoban, kako ocjenjuje u svojoj analizi stručnjak za austrijska politička i društvena pitanja Liam Hoare za Politico. Pritom se oslonio na energiju stranke koja se suočava s vrlo malo značajnijeg otpora tražeći pobjedu na predstojećim parlamentarnim izborima kasnije ove godine, a s njom i povratak na vlast.

Zemlja kao mjesečar

Austrija, kako se ocjenjuje, kao mjesečar srlja prema pobjedi krajnje desnice. Sredinom novembra 2022. FPÖ je prvi put po popularnosti prestigao Socijaldemokratsku stranku Austrije (SPÖ) i preuzeo vodstvo u ispitivanjima javnog mnijenja. Do oktobra prošle godine, krajnja desnica redovno je u anketama bilježila 30 posto podrške, prenosi Jutarnji. Uzimajući u obzir to da je FPÖ pala na četvrto mjesto sa samo 11 posto podrške biračkog tijela tokom prvog talasa Covida-19, pogođena skandalima, podjelama i porazom na izborima, takav preokret bio je brži nego što je stranka – a kamoli zemlja u cjelosti – smatrala mogućim.

FPÖ je imao koristi od specifičnog niza političkih okolnosti, koje su stranci omogućile da izgradi snažnu koaliciju birača zauzimanjem niza tvrdoglavih manjinskih pozicija. To je počelo tokom pandemije, kada se stranka usprotivila mjerama borbe protiv Covida-19 i zauzela skeptičan stav prema vakcinama. Kada vlada nije uspjela uvesti obavezu vakcinisanja tokom zime 2021. na 2022. godinu, izbili su protesti, što je FPÖ uspio iskoristiti. Ali to nije bilo sve, u svoju grupu skeptika protiv Covid mjera FPÖ je od tada privukao i one koji se protive evropskoj potpori Ukrajini nakon ruske invazije, opravdavajući se austrijskom neutralnošću kako bi zauzeo de facto proruski stav. U svom novogodišnjem govoru, Kickl je obećao da će iskoristiti veto Austrije kako bi blokirao evropsko finansiranje Ukrajine, njezin pristup Evropskoj uniji, kao i “štetne” sankcije Rusiji.

Mađarska kao uzor

Kickl, koji je bio ministar unutarnjih poslova za vrijeme kratkotrajne koalicije Slobodarske stranke s Narodnom strankom bivšeg kancelara Sebastiana Kurza, poznato je lice u Bruxellesu. Ne pamti ga se po dobru. Jedan od njegovih prvih poteza kao ministra unutarnjih poslova bila je promjena imena austrijskih centara za registraciju tražitelja azila u Centre za odlazak.

Predsjednica Evropskog parlamenta Roberta Metsola rekla je ranije za austrijski list da ima “ozbiljne sumnje” u pogledu toga da je Kickl podoban za bilo koju ministarsku dužnost. “Njemu se jednostavno ne može vjerovati”, rekla je Metsola.

“Nisam postao stranački vođa da bih vodio u anketama, nego da pobijedim na izborima”, rekao je nedavno Kickl, nakon što je njegova stranka na anketama zabilježila značajan uspjeh. On ne taji ni da ima za cilj pretvoriti Austriju u novu Mađarsku, koju je pohvalio kao „utočište nacionalnog samoodređenja i otpora globalističkoj intervenciji iz Bruxellesa”. Ovakvo nešto bi bilo velik problem za Evropu uniju koja se već teško nosi s Mađarskom, čiji nacionalistički premijer Viktor Orban sistemski preuzima nadzor nad svim važnim polugama vlasti i potkopava nezavisne medije, preobrazivši zemlju u, prema kritičarima, polu-autoritarnu državu usred EU-a.

Istaknuti aktivista protiv vakcinisanja

Ranije ove godine aktuelizirana je tema pandemije koronavirusa i vakcinisanja. Kickl i jedan od najistaknutijih aktivista protiv cijepljenja u zemljama njemačkog govornog područja, Sucharit Bhakdi, govorili su o ovoj temi. Bhakdi, njemački ljekar tajlandskih korijena, izlagao je svoje dokazano lažne teorije sat vremena, zbog kojih je, između ostalog, bio banovan s YouTubea, piše Standard. Bhakti je rekao da su cijepljenja protiv velikih boginja i dječje paralize neefikasna, te da se vakcinisati može samo protiv bakterija, a ne protiv virusa. Cjepiva mRNA temeljena na genima, poput cjepiva protiv Covida-19, “sotonistički su program koji je oštetio i osakatio milione ljudi”, tvrdio je Bhakdi, koji je dodao i da se WHO oslanja na ovu tehnologiju i prijeti čovječanstvu, a zatim je dao izbornu preporuku za FPÖ.

Kickl je govorio o “mračnim i zlokobnim silama” kojima se “ne smije dopustiti prolaz” – i očito je mislio na WHO. Zatim je dao “sveto obećanje da se više nikada neće ponoviti”. Kao da se trenutno planira novo uvođenje mjera ograničavanja slobode.

Čitava stvar djelovala je sektaški i pomalo iritantno od čelnog zastupnika jedne parlamentarne stranke. Prema psihoanalitičaru i socijalnom psihologu Klausu Ottomeyeru sa Alpen Adria Univerziteta u Klagenfurtu, ovakav odlučan stav protiv cjepiva, uključujući demonizaciju cjepiva, je “paranoičan” i “ugrožava zdravlje”. Ottomeyer je za Standard upozorio da ovakve tvrdnje ne ugrožavaju samo fizičko zdravlje – na primjer, ako osoba, umjesto cijepljenja iz predostrožnosti, prema Kicklovu savjetu proguta sredstvo protiv glista za životinje Ivermectin u slučaju bolesti Covid 19 – već da je i mentalno zdravlje mnogih ugroženo.

Svojim nečinjeničnim odbacivanjem dokazanih medicinskih lijekova FPÖ budi strahove i nepovjerenje. Pritom Kickl u svojim govorima redovno ismijava vladine političare i one koje misle drugačije. “To dovodi do degradacije i stigmatizacije ljudi”, smatra Ottomeyer.

Zahtjevi oko državljanstva

Nakon što je izabran za novog šefa austrijske Slobodarske stranke (FPÖ), Kickl se prvo oglasio s novim traženjem u njegovom stilu. Od austrijskog političkog vrha tražio je da obustavi davanje državljanstva turskim državljanima. Kao razlog je naveo kako postoje brojne sumnje da će „Neo-Austrijanci“, nakon nekog vremena kada dobiju austrijsko, ponovo zatražili i vratiti svoje prethodno tursko državljanstvo“. Kickl je tada tvrdio kako to ide u prilog strategije turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, kojima Turci u inostranstvu služe kao dodatni „birački rezervoar“.

Austrijski savezni zakon o državljanstvu inače ne dozvoljava dvojno državljanstvo, izuzev u iznimnim slučajevima, kada se radi o zaslužnim građanima za Austriju. Čelnik krajnje desnih „slobodnjaka“ takođe je zatražio od vladajuće koalicije da izmijeni odredbe Zakona o državljanstvu kako bi se olakšalo oduzimanje državljanstva svima onima koji na bilo koji način podržavaju terorizam, prvenstveno simpatizerima i pripadnicima Islamske države.

Austrijski mediji pisali su kako je Kickl svojim traženjima uputio jasnu poruku tada vladajućoj Narodnoj stranci (ÖVP) kancelara Sebastiana Kurza od koje je očekivao da podrži zahtjev njegovih „slobodnjaka“ o obustavi dodjele državljanstva turskim državljanima u Austriji, te „jasnom odvajanju azila od državljanstva“.

Naslijeđe Kurza

Konačni vjetar u leđa stranci bio je ponovni rast ilegalnih migracija kao političko pitanje, ali i evropska energetska i inflacijska kriza koje su izbile nakon početka rusko-ukrajinskog rata. U 2022. u Austriji su podnesena 112.272 zahtjeva za azil, što je više nego na vrhuncu migracijske krize 2015. Međugodišnja inflacija dosegla je vrhunac od 11,2 posto u januaru 2023. i zadržala se iznad prosjeka eurozone. Cijena prirodnog plina porasla je za 103 posto u prvoj polovini prošle godine, u poređenju s istim periodom godinu dana prije.

Za one koji se protive FPÖ-u, glavna briga je to što ekonomski i politički uslovi pokazuju vrlo malo znakova poboljšanja situacije. Privreda je i dalje usporena, BDP je 2023. pao za 0,5 posto, a predviđa se da će ove godine rasti tek 1 posto. U međuvremenu, napori vlade da ublaži inflaciju jednokratnim gotovinskim isplatama i ograničenjem cijena energije za domaćinstva nisu se uspjeli probiti do birača.

Tako se Nehammerova konzervativna Austrijska narodna stranka (ÖVP) našla u dvostrukom škripcu. Stranka je opterećena ostavštinom bivšeg kancelara Sebastiana Kurza kao čelnika stranke, u središtu koje je niz optužbi za korupciju koje se trenutno istražuju. Ali, istovremeno, bez Kurza je stranka izgubila upravo ono što joj je omogućilo dvije uzastopne izborne pobjede. Njezini pokušaji da oponašaju politiku FPÖ-a, posebno u pogledu imigracije, više ne funkcionišu kod birača.

Na drugom kraju političkog spektra, iako se činilo da su se postignuća SPÖ-a stabilizovala pod novim čelnikom Andreasom Bablerom, rezultati stranačkih anketa sada nisu ništa bolji nego što su bili prije fokusiranja na proces održavanja unutarstranačkih izbora – koje je završilo neugodnostima kada je zbog pogrešnog računanja proglašen krivi pobjednik.

I Pivska stranka mrsi račune

Nadalje, Bablerova koalicija iz snova – lijevo-liberalni savez koji uključuje austrijske Zelene i liberalnu stranku NEOS – je, kako navodi Politico, fantazija. Takođe, lijevi blok bi se mogao dodatno podijeliti zahvaljujući stranci Die Bierpartei (Pivskoj stranci), koja takođe privlači dio birača. Na konferenciji za medije početkom godine, njen vođa Dominik Wlazny – poznatiji pod umjetničkim imenom Marco Pogo – objavio je namjeru svoje stranke da se kandiduje ako stranka privuče dovoljno novih članova i finansijsku potporu. SPÖ i Zeleni, takođe, već imaju jednog izazivača u obliku Komunističke partije i sigurno im ne treba još jedan.

U svakom slučaju, sadašnja vlast nepopularna, a opoziciji ponestaje vremena da stane na noge. Privreda je oslabljena, a neposredni izgledi za budućnost su sumorni. Austrija se tako polako približava pobjedi krajnje desnice na predstojećim parlamentarnim izborima.

Ako ÖVP pristane na koaliciju s FPÖ-om – kao što su to učinili 2000. i 2017. – tada će se stranka ponovno vratiti na vlast. U prethodna dva izborna procesa u Austriji, to je bio događaj koji je radikalno promijenio dinamiku svake utrke. Godine 2017. Kurz je tim svojim zaokretom od 180 stepeni potpuno preuzeo ÖVP i razorio koaliciju sa SPÖ-om. Godine 2019. izbila je ‘afera Ibiza‘, kada je tadašnji čelnik FPÖ-a i vicekancelar Heinz-Christian Strache snimljen kako nudi državne ugovore ženi za koju je vjerovao da je rođakinja ruskog oligarha.

Ako želi izbjeći tragičan izborni rezultat, zaključuje Politico, Austrija sada očajnički treba još jedan odlučujući i nepredvidljivi obrat i rasplet.

Foto: Freepik