Da li je došao kraj Erdoganovoj vlasti
U nedjelju, 14. maja, u Turskoj će biti održan prvi krug predsjedničkih izbora i, paralelno, parlamentarni izbori.
Ključno pitanje ovih izbora je da li će ujedinjena opozicija i njihov predsjednički kandidat demokratski srušiti autokratski režim Redžepa Tajipa Erdogana, čoveka koji se sve više ponaša kao da je apsolutni vladar Turske, a ne izabrani političar.
Šta za Tursku znači Erdoganov ostanak na vlasti?
Među političarima postoji konsenzus da bi Erdoganov ostanak na vlasti za Tursku otvorio pitanje da li demokratski sistem može da izdrži predugo autoritarnu vladavinu još nekoliko godina; Erdogan je predsjednik od 2014, a u periodu 2003–2014. bio je na funkciji premijera.
Otkako je 2001. osnovao Partiju pravde i razvoja, moćni Erdogan svojim uticajem dominira svim aspektima društvenog života i ključnim turskim institucijama.
Produženje Erdoganove vladavine na predstojećim izborima moglo bi imati i odlučujući globalni geopolitički uticaj, s obzirom na njegovu bliskost sa Vladimirom Putinom, što otvara nezgodna strateška bezbjednosna i ekonomska pitanja za Zapad, jer Tursku, kao državu sa 86 miliona stanovnika i neprocjenjivom geografskom pozicijom, teško je politički izolovati u slučaju dalje radikalizacije Erdoganove politike.
Ipak, čini se da turska opozicija ovoga puta – sa izuzetno visokom inflacijom i posle strašnog zemljotresa, na talasu nagomilanih frustracija ima realnu šansu da vrati Tursku demokratskim standardima o kojima je sanjao otac moderne sekularne Turske Mustafa Kemal Ataturk.
Prvi put poslije dugo vremena Erdogan nije popularniji u izbornoj trci od svog glavnog konkurenta. Lider opozicije Kemal Kiličdaroglu vodi sa 3 do 5 procentnih poena, pokazuju istraživanja javnog mnjenja.
Ta razlika je bila veća (12 procentnih poena), ali je Erdogan uspio da je smanji brutalnom propagandom da u slučaju njegovog poraza niko neće braniti Tursku od terorista, a prema posljednjim anketama, dobio bi 45,4 odsto glasova, a Kiličdaroglu 48,1 odsto.
Koja je taktika glavnog Erdoganovog oponenta?
S obzirom na to da je tursko biračko tijelo pretežno desno, otprilike 60 do 40 odsto, fundamentalno je pitanje kako pobijediti Erdogana kao majstora desničarske fantazijske manipulacije sa talentom za vođstvo i organizaciju. Kao penzionisani (i nagrađivani) državni službenik, Kiličdaroglu se fokusirao na novo otvaranje Turske, privlačenje stranih investicija i, što je najvažnije, zaustavljanje inflacije i devalvacije koje ubijaju standard Turaka. Kiličdaroglu, koji predstavlja šest velikih turskih partija, izabrao je običan žuti luk kao svog glavnog saveznika u javnom nastupu, sjeo za kuhinjski sto zasukanih rukava i sa naklonom u ruci poručio sunarodnicima:
“Ovo je prava agenda za naše građane. Oni znaju da će, kada ja dođem na vlast, doći demokratija, teći će novac, teći će investicije, valuta će rasti, doći će prosperitet… Ali ako on [Erdogan] ostane, ovaj luk u mojim rukama biće 100 lira. Sada je čak 30 lira.” Turci znaju da je u posljednjih godinu i po dana luk u Ankari poskupio pet puta.
Nasuprot njemu, Erdogan pokušava da se predstavi kao veliki lider u “turskom vijeku”. Snimljen je, na primjer, u pomorskoj bazi kako poziva na jačanje turske moći i uticaja porinućem novog ratnog broda. S obzirom na to da igra na adute vojne moći, snage, moći… postavljaju se pitanja da li će moćnik koji trese Tursku 20 godina priznati eventualni poraz ili će naći neki drugi, nedemokratski izlaz.
Predstojeći izbori najveći su izazov za Erdogana od 2003. godine.
Iako je nepristrasnim posmatračima jasno da Turska vapi za političkom i makroekonomskom stabilizacijom, na turskim izborima, sasvim je izvjesno, niko neće pobijediti koristeći čisto racionalne argumente.
Foto: Freepik
