Izbori u Austriji: Koje su koalicije moguće?

Nakon izbora dolazi formiranje vlade. Nekoliko koalicionih varijanti je matematički moguće, a neke su barem realno zamislive. Dnevnik Der Standard objavio je pregled kako bi Austrija mogla biti vođena ubuduće – i kako ne.

FPÖ je pobijedila na izborima, to je bilo jasno u nedjelju uveče nakon prvih procjena. Plavi ipak imaju samo jednu stvarnu šansu da formiraju vladu: zajedno sa ÖVP-om. Neos i Zeleni sami nemaju većinu sa Slobodarima – a ne bi ni inače željeli da s njima vladaju. Socijaldemokrati također trenutno odbijaju koalicijsku saradnju s FPÖ-om. Čak se i u ÖVP-u tvrdi da barem s liderom FPÖ-a Herbertom Kicklom nije moguće formirati vladu. Dakle, da li to znači da, uprkos pobjedi, situacija za desno orijentisanu stranku ne izgleda dobro? Koje su druge koalicije zamislive?

Odnos snaga u austrijskom Nacionalnom vijeću u nedjelju je potpuno preuređen. Vlada mora imati većinu u parlamentu, u suprotnom bi brzo bila smijenjena. Koje koalicione varijante su matematički moguće, a koje su realno zamislive? Pregled:

1. Plavo-tirkizna koalicija (Blau-Türkis)
   Najjasniju zajedničku većinu imaju FPÖ i ÖVP. Saradnja ove dvije stranke bila bi saradnja pobjednika izbora i drugoplasirane – dugogodišnji recept za koalicije u Austriji. Međutim, nekoliko prepreka stoji na putu ovoj plavo-tirkiznoj vladi.Za Slobodare bi njihova pobjeda na izborima mogla biti čak nepovoljna u smislu formiranja koalicije. ÖVP će biti veoma zainteresovana da i dalje zadrži kancelarsku poziciju. Ukoliko Slobodari ne budu spremni prepustiti kancelarsku poziciju ÖVP-u, iako su oni pobijedili na izborima, ÖVP bi radije tražila druge opcije. U toj situaciji, ÖVP bi imala logično pravo na kancelarsku funkciju.ÖVP se nalazi u odličnoj pregovaračkoj poziciji. Dok bi FPÖ realno mogla koalirati samo s ÖVP-om, ÖVP je moguća u svim zamislivim koalicijama – što znači da će ona gotovo sigurno biti dio sljedeće vlade, pod uvjetom da se FPÖ i SPÖ ne mogu spojiti.Još jedna prepreka za plavo-tirkiznu koaliciju je lider FPÖ-a Herbert Kickl kao osoba. (Još uvijek) kancelar i lider ÖVP-a Karl Nehammer predstavio ga je u predizbornoj kampanji kao državnog neprijatelja s kojim nikada ne bi koalirao, iako nikada nije isključio FPÖ kao stranku. Dakle, ili bi Kickl ili Nehammer morali odstupiti da bi se omogućila koalicija.Međutim, nije isključeno da se FPÖ i ÖVP na kraju dogovore. Ove dvije stranke imaju mnogo toga zajedničkog: slične ekonomske programe, slične stavove o migracijama i značajna poklapanja u pitanjima identiteta.Neki politički analitičari nagađaju da bi ÖVP prvo mogla dugo pregovarati s drugim strankama, ali bi ti pregovori na kraju propali, čime bi na kraju plavo-tirkizna koalicija postala realnost.
   
2. Tirkizno-crvena koalicija (Türkis-Rot)
   Prema stanju u nedjelju poslijepodne, nekada nazvana „velika koalicija“ između ÖVP-a i SPÖ-a nakon ovih izbora nema jasnu većinu – ne u procentima, ali prema izbornoj aritmetici imaju minimalnu većinu u mandatima. Trenutno imaju tanku mandatnu većinu. Ukoliko bi samo jedan ili dva parlamentarca bili odsutni tokom glasanja, većina bi bila izgubljena. Dakle, ovo nije baš stabilna većina.
   
3. Tirkizno-crveno-ružičasta koalicija (Türkis-Rot-Pink)
   Matematički moguća, a i realno zamisliva, je koalicija između ÖVP-a, SPÖ-a i Neosa. Ova tročlana koalicija je već bila smatrana kao jedno od realističnih koalicionih scenarija prije izbora. Ove tri stranke sada imaju jasnu većinu.Problemi? Austrija nikada nije bila vođena od strane tri stranke na saveznoj razini. Trostrana koalicija nije postojala od 1940-ih, i stranke nemaju iskustva u tome.Osim toga, ove tri stranke imaju malo zajedničkih tačaka. Zbog toga bi bilo potrebno pronaći mnoge kompromise. Pregovori o koaliciji bi vjerovatno trajali dugo.Liderka Neosa, Beate Meinl-Reisinger, jasno daje do znanja da želi biti dio vlade. Također, unutar ÖVP-a trostruka koalicija sa SPÖ-om i Neosima se smatra mnogo privlačnijom nego ona s Zelenima. Većina socijaldemokrata također bi mogla biti zadovoljna vladom s Neosima, s obzirom na to da u Beču već od 2020. godine postoji koalicija između crvenih i ružičastih.
   
4. Tirkizno-crveno-zelena koalicija (Türkis-Rot-Grün)
   Druga moguća trostrana koalicija bila bi saradnja ÖVP-a, SPÖ-a i Zelenih. Problem s ovom vladinom konstelacijom mogao bi imati Karl Nehammer.U ÖVP-u Zeleni su nakon pet godina saradnje izuzetno nepopularni. Posebno sadašnja ministrica za klimu Leonore Gewessler smatra se “crvenom krpom” za mnoge konzervativce – dok bi za Zelene ona bila logična kandidatkinja za ministarsku poziciju u narednoj vladi. Nehammer bi morao pružiti ozbiljna objašnjenja unutar svoje stranke ukoliko bi iznenada tražio ponovnu saradnju sa izrazito nepopularnim Zelenima.
   
   Sadržajno, ÖVP i Zeleni imaju malo zajedničkog; ukoliko se pridruži i SPÖ, situacija bi postala još složenija. Ovoj tirkizno-crveno-zelenoj koaliciji bi vjerovatno prethodili dugotrajni pregovori. Kako bi vlada kasnije mogla efikasno funkcionirati, ključne tačke bi već morale biti utvrđene tokom pregovora o vladinom programu.