Ko je Jacinda Ardern, odlazeća premijerka Novog Zelanda koja je stekla simpatije širom svijeta
Premijerka Novog Zelanda Jacinda Ardern podnije je ostavku. Popularna političarka u prethodne četiri godine pridobila je naklonost, ne samo građana Novog Zelanda, već je stekla i svjetsku popularnost.
Kako je rekla na pres konferenciji, shvatila je da nema više snage da obavlja tu funkciju, te da će 14. oktobra biti održani opšti izbori a da će ona od 7. februara do izbora biti poslanica.
Kako je postala poznata?
Jacinda Arderna se u političkom svijetu istakla empatijom i solidarnošću, te je postala međunarodna ikona nakon masovnog ubistva u zemlji i odgovoru na pandemiju covida 19. Naime, u martu 2019. izveden je teroristički napad na dvije džamije u kojem je ubijeno 50 osoba.
Iako je u tom trenutku bila kratko na funkciji premijerke, Ardern je svojim postupcima pokazala šta znači biti pravi predvodnik svoje države i svojih građana.
Noseći crnu maramu na glavi u znak poštovanja prema ožalošćenim muslimanima, zagrlila je članove brojnih porodica, saslušala ih i nudila utjehu.
Kada se korona virus počeo širiti i po Evropi, odlučno je odreagovala uvođenjem politike nulte tolerancije. Kada su vakcine postale dostupnije odustala je od te strategije. Iz solidarnosti, ona i vlada Novog Zelanda smanjili su svoje plate za 20 odsto.
U politiku sa samo 17 godina
Ardern je odrastala u gradićima na Sjevernom ostrvu, gdje je njen otac, Ross Ardern, radio kao policajac. Njena majka, Laurel, radila je kao pomoćnica u školskoj kuhinji.
Laburističkoj partiji se pridružila sa 17 godina. Regrutovala ju je njena tetka, Marry Ardern, dugogodišnja članica Laburističke partije, da joj pomogne u kampanji za jednog poslanika na opštim izborima 1999. godine.
Dimplomirala je komunikologiju u politici i odnose s javnošću.
Živjela je neko vrijeme u New Yorku u SAD, gdje je volontirala u narodnoj kuhinji i radila na kampanji za radnička prava.
Nakon toga se preselila u London gdje je radila kao viša savjetnica za politiku tokom mandata Tony Blaira, kao i u britanskom Ministarstvu unutrašnjih poslova gdje je pomagala u reviziji rada policije u Engleskoj i Velsu.
Ardern je sebe opisuje kao socijaldemokratkinju, republikanku i feministkinju. Vjerena je za televizijskog voditelja Clarka Gayforda s kojim ima ćerku Neve Te Aroha.
Politička zvijezda i inspracija ženama
Inače, inspiracija ženama postala je kada je pobijedila na izborima 2017. sa samo 37 godina. Već sljedeće godine postala je tek druga svjetska liderka koja je dobila dijete dok je obavljala tu funkciju, a kada je dovela svoju malu ćerku u Generalnu skupštinu UN dobila je pohvale širom svijeta.
S premijerskom pozicijom Ardern je prvobitno držala i ministarske portfelje za nacionalnu sigurnost, umjetnost, kulturu i baštinu te smanjivanje siromaštva djece. Ta je politika postala jednim od glavnih ciljeva njene vlade, a uključila je povećanje dječjeg doplatka i produženje plaćenog roditeljskog odsustva. Njena je vlada potaknula i rast minimalnih plata te pokrenula fond za investicije u ruralnu infrastrukturu.
Kao premijerka fokusirala je potrošnju na zdravstvo i obrazovanje, povećala je plate učiteljima te odbila uvesti rezanje poreza koje su planirali njeni prethodnici iz Nacionalne stranke.
Pad popularnosti
Ipak, najnovija istraživanja javnog mnijenja pokazuju da je njena popularnost najniža otkako je izabrana.
Njene progresivne reforme naišle su na veliki otpor opozicije. Ardern je 2022. izjavila za BBC da je pad popularnosti cijena koju je njena vlada platila za zaštitu ljudi od covid-19. Antivakserski pokret je protestovao kampujuću ispred parlamenta, a došlo je i do fizičkog sukoba s policijom.
Takođe, suočila se s krizom troškova života, nacionalnim strahovima od povećane stope kriminala i gomilom izbornih obećanja odgođenih tokom pandemije.
Reakcije na njenu ostavku bile su različite. Jedna mještanka u Aucklandu rekla je za NZ Herald da je Ardern “pobjegla prije nego što je izbace”, okrivljujući je za porast kriminala i rastuće troškove života.
Za druge, poput Maxa Tweedieja iz Auckland Pridea, ona je “jedna od najvećih premijera u istoriji Novog Zelanda”.
Foto: Wikipedia / Foundations World Economic Forum / CC BY 2.0