Povratak Trumpa – iz austrijske perspektive

Bivši predsjednik uspješno se vraća u Bijelu kuću, uprkos rasističkim i seksističkim ispadima. Sljedeći predsjednik SAD-a zove se isto kao Bidenov prethodnik – Donald Trump. Osuđeni kriminalac sada postaje vlastiti sudac. Kako je to moguće?

Zašto toliko veliki broj glasača u SAD-u glasa za Trumpa, iako na dnevnoj bazi slušaju njegove gnusne izjave koje odišu rasizmom, mržnjom, glupošću, pa čak i ogromnom dozom kriminalne energije? Kako je moguće da toliki procenat građanki i građana najveće svjetske demokratije politički ljubi takvu spodobu? Jednostavan odgovor bi bio “zato što su kao i on”, ali stvar nije tako jednostavna. Evo par pokušaja objašnjenja.

Rastuće demografske promjene, promjene u radnoj snazi i globalizacija ostavili su mnoge građanke i građane u strahu od gubitka statusa, ekonomske sigurnosti, pa čak i kulture. Trump koristi taj strah, podržavajući retoriku koja ih osnažuje u njihovim nezadovoljstvima.

Mnogo Amerikanaca i Amerikanki ima duboko nepovjerenje prema establišmentu i tradicionalnim političarima, koje vide kao korumpirane i udaljene od problema običnih ljudi.

Trump, iako sam milijarder, uspio je da se pozicionira kao autsajder, neko ko navodno „govori istinu“ i ne boji se da „uzdrma“ politički poredak.

Njegova retorika, koja odiše patriotizmom, zaštitom „američkih vrijednosti“ i skepticizmom prema imigraciji, rezonira s dijelom populacije koji osjeća da im prijeti gubitak tradicionalnog američkog identiteta.

Trumpove izjave često potpiruju strahove od promjena u društvenoj strukturi SAD-a, što je posebno snažno kod “bijelih” glasača u ruralnim područjima.

Trumpa mnogi vide kao snažnog vođu, što je privlačno ljudima koji smatraju da zemlji treba odlučan i tvrd lider. Njegova harizma, samopouzdanje i odvažan nastup privlače glasače koji cijene „liderstvo bez kompromisa“.

Medijska scena u SAD-u je izrazito polarizirana, pa su glasači često izloženi isključivo informacijama koje potvrđuju njihove postojeće stavove. Konzervativni mediji, poput Fox News-a, često relativiziraju njegove kontroverzne izjave ili čak opravdavaju Trumpovo ponašanje, što stvara izuzetno iskrivljenu percepciju stvarnosti među njegovim glasačima.

Na kraju, za njegove pristaše, njegove nefiltrirane izjave djeluju autentično i kao da nije „politički korektan“ što ga čini privlačnijim i „iskrenijim.“

Mnogi od ovih faktora mogli bi se primijeniti u objašnjenju podrške za druge populiste, pa čak i fašiste, prije nego što je nastala ova američka karikatura. Iz svega se generalno može izvesti sljedeći zaključak o ljudima: masa iz nezadovoljstva često bira (nesposobne) populiste, a oni istu nezadovoljnu masu često odvedu tamo gdje je na kraju nezadovoljstva mnogo više – u ratove, krize, siromaštvo, jednoumlje i slično. Na kraju, kad se dim slegne – istorija nas uči – isti ti nezadovoljni se pravdaju sa: „Nismo znali.“

Tako da je, na kraju krajeva, uzrok mnogih nesreća ponajprije “neznanje”.

Krone: „Amerika voli autsajdere“
„SAD tradicionalno gaje simpatije prema autsajderima“, stoji u analizi austrijskog dnevnika Krone. „Ovaj izbor nije odlučen na temelju kulta ličnosti niti ideoloških sukoba. Amerikance prvenstveno zanima ono što na kraju dana ostaje u njihovom novčaniku – a taj je posljednjih godina bio (pre)opterećen. Galopirajuća inflacija, izazvana pandemijom i globalnim sukobima, posebno je pogodila srednju klasu. Cijene hrane su otišle u apsurdne visine, dok je ekonomija cvjetala. U SAD-u taj fenomen nazivaju „Vibecession“ – osjećaj siromašenja, iako svi ekonomski pokazatelji govore suprotno“.

Standard: Liberalna Amerika je u šoku!
Bečki dnevnik Der Strandard u analizi izborne pobjede piše opširno u članku pod naslovom „Liberalna Amerika je u šoku!“ Objektivno gledano, Trump je u bezprimjernoj, divljoj izbornoj kampanji proteklih sedmica, koja je bila zasjenjena dvama pokušajima atentata i iznenadnim povlačenjem njegovog demokratskog protivnika, postigao nevjerojatan povratak: čovjek koji je pokrenuo puč, godinama lagao o rezultatima prošlih izbora, osuđen za prevaru i seksualno uznemiravanje, a kojeg sada najvažniji bivši saradnici iz njegove prve administracije nazivaju opasnim „fašistom“, svojim je uvjerljivim trijumfom u navodno svih sedam ključnih swing-država opovrgnuo sve predikcije demoskopa.

Desničarski populista i wannabe diktator ovog puta osvaja i „popular vote“, većinu svih glasova, za razliku od 2016. godine, što mu daje i moralni legitimitet za vođenje države. Zahvaljujući jasnoj većini barem u Senatu i Vrhovnom sudu koji je usmjerio prema svojoj politici, uživat će gotovo neograničenu moć.

Razlozi za debakl biće tema intenzivnih rasprava i žestokih sporova u narednim danima. Neki pokazatelji već su vidljivi: očigledno su frustracija i bijes javnosti zbog inflacije veći nego što se očekivalo. Kandidatkinjino distanciranje od Bidena, koji je postao političko opterećenje, bilo je previše blago. Mnogi latino glasači su se udaljili. Trump je svojim grubim mačo-nastupom pridobio brojne muškarce. Harrisina kampanja za pravo na abortus pokrenula je peticije u konzervativnim saveznim državama, ali očito nije pomogla demokratama.

Liberalna Amerika je u stanju šoka. Počinje se naslućivati razorna dimenzija Trumpovog trijumfa kroz jedan detalj: za tri sedmice, 26. novembra, trebalo bi da bude izrečena kazna 78-godišnjem Trumpu u procesu vezanom za isplate za ćutanje. No, do toga vjerovatno neće doći. Trump je sada vlastiti sudija. On će zaustaviti proces za puč. S novom većinom u Senatu, može imenovati poslušne sudije širom zemlje, goniti političare Demokratske stranke i usmjeriti Vrhovni sud na svoj ultradesničarski kurs za naredne decenije. Njegov osvetnički pohod protiv vladavine prava nije mogao doseći savršeniji vrhunac.

Die Presse: Koliko će daleko ići?
Većina Amerikanaca to želi, piše u svojoj kolumni Christian Ultsch, novinar dnevnika die Presse.  Uprkos napadu na Kapitol, krivičnim postupcima i skandalima. Za razliku od 2016. godine, Tramp je ovaj put pobijedio ne samo zahvaljujući sistemu elektorskih glasova, već je osvojio i većinu glasova na nacionalnom nivou. Ipak, pravne i praktične prepreke ograničiće sprovođenje njegovih grandioznih planova. Na primjer, neće uspjeti da deportuje sve neregularne migrante u masovnim deportacijama. Ali, Tramp će preduzeti simbolične korake u tom pravcu – i u svom najavljenom osvetničkom pohodu protiv svojih protivnika vjerovatno će pokazati malo retoričkog suzdržavanja. Koliko će daleko ići i koliko može da ide, ostaje da se vidi.

Dnevnik Die Presse u opširnoj analizi iznosi pet važnih razloga trumpove pobjede. Prvi je promjena raspoloženja: U SAD-u već mjesecima vlada raspoloženje za promjenom. Većina stanovništva je nezadovoljna smjerom kojim zemlja ide. Vladajući širom svijeta suočavaju se sa negativnim stavovima. To se nedavno moglo vidjeti na izborima od Velike Britanije do Austrije, a sada i u SAD-u. Posljedice pandemije i inflacije ostavile su političke posljedice. Aktuelni predsjednik SAD-a, Joe Biden, ima veoma niske stope odobravanja u istorijskom poređenju. Njegovoj zamjenici, Kamali Harris, nije uspjelo da se distancira od njega. Ona nije predstavljala promjenu koju Amerikanci priželjkuju. Ni bivši predsjednik Donald Trump, sa svojih 78 godina, nije novo lice. Ipak, većina Amerikanaca vjeruje da im je prije četiri godine, tokom njegove administracije, bilo bolje.

Drugi glasi: Stanje ekonomije. Svijet zavidi SAD-u na njihovom ekonomskom rastu. Američki bruto domaći proizvod ove godine raste za skoro tri procenta. Ipak, većina Amerikanaca nema osjećaj da ima koristi od toga. Žale se na naglo povećane troškove života, koje svakodnevno vrlo direktno osjete – u supermarketu i na benzinskim pumpama.

Treći razlog, popularan i u austrijskoj politici je – migracija. Pored rasta troškova, tema migracije bila je visoko na dnevnom redu. Iako je administracija Joea Bidena uspjela da suzbije ilegalnu migraciju i Harris obećala rigorozniju azilantsku politiku, za većinu Amerikanaca privlačna je bila Trumpova retorika o masovnoj deportaciji i zahtjevu za smrtnu kaznu za migrante koji počine teška krivična djela, poput ubistva policajaca. Tokom 2023. godine, više od dva miliona migranata prešlo je granicu SAD-a – što je rekord. Greg Abbott i Ron DeSantis, republikanski guverneri Teksasa i Floride, poslali su hiljade migranata s juga u gradove na sjeveru, čime su skrenuli pažnju na ovaj problem. Donald Trump je okrivio Kamalu Harris za ovu situaciju, jer ju je Joe Biden zadužio za rješavanje pitanja migracije u SAD – posebno za uklanjanje uzroka migracija u Srednjoj Americi.

Četvrti razlog? Hype oko Harris brzo je splasnuo. Kada je Joe Biden krajem jula, nakon višenedeljne debate, objavio povlačenje iz kandidature i otvorio put svojoj potpredsjednici, kod demokrata je zavladalo veliko olakšanje. Kamala Harris je iznenađujuće brzo okupila stranku oko sebe, a skepticizam o njenim liderstvenim sposobnostima je nestao. Na partijskom konventu u Čikagu i poslije njega, vozila se na talasu euforije. U intervjuima je, međutim, izbjegavala konkretna pitanja, ostajala neodređena, bez stvaranja sopstvene vizije za zemlju. U TV duelu protiv Trumpa početkom septembra u Filadelfiji, bivša tužiteljka iz Kalifornije izašla je kao pobjednica. U završnici se fokusirala na žene. S druge strane, Trump je mobilisao muškarce, a posebno među Afroamerikancima i Latinoamerikancima udvostručio je podršku u odnosu na 2020. godinu. Harris je u mnogim okruzima postigla slabiji rezultat nego Biden prije četiri godine. Na kraju se pokazalo da većina birača ne može da se poistovjeti sa predsjednicom – slično kao 2016. godine sa Hillary Clinton.

I n kraju analize, peti razlog: Trump. Bilo da se radilo o uvredama, vulgarnim tiradama ili napadima: Donald Trump je mogao reći šta god je htio i često djelovati nepredvidivo u kampanji – njegovi fanovi u pretežno ruralnim područjima i malim gradovima ostajali su mu vjerni. Bivši predsjednik je čak profitirao od polarizacije; to je, moglo bi se reći, njegova snaga. Što je više izazivao uzbuđenje, to su njegovi pristalice stajali odlučnije iza njega. Cijene ga i kao bivšeg voditelja TV emisije „The Apprentice“ i zabavljača koji ne bira riječi, svjesno krši pravila „političke korektnosti“ i ruši tabue.

I šta sad?
Dio odgovora na ovo pitanje, a iz prekoatlanske evropske perspektive, nudi kolumnista Gerold Riedmann. Evropa gleda preko Atlantika s nerazumijevanjem i zaprepaštenjem nakon grubog buđenja u novoj realnosti: kako je moguće da 80 miliona ljudi ponovo izabere čovjeka koji je sve to rekao, učinio i za sve to bio odgovoran za najmoćnijeg čovjeka na svijetu? Trump je izgovarao nečuvene stvari, lagao, izmišljao – u svakom svom govoru. Američki predsjednik koji za sebe tvrdi da je „osveta“…

Desničarski populisti u Evropi slave. Njihov uzor je ponovo na vrhuncu moći. Nije samo lider FPÖ-a, Herbert Kickl, euforično čestitao Trumpu na pobjedi. Erdoğan, Orbán – oni će biti ti koji će narednih godina uživati posebnu pažnju Bijele kuće…

Evropa se mora dalje emancipirati u ekonomskim i sigurnosnim pitanjima – što znači da zemlje kontinenta moraju bliže surađivati. Ključno je osloniti se na otpornost i snagu Evrope kako izbor Donalda Trumpa ne bi predstavljao civilizacijski nazadak i za Evropu, zaključuje Riedmann.

Dino Šoše