Preokret: Trump sada oplakuje Bidena

Bivši američki predsjednik Donald Trump ranije nije imao lijepe riječi o Bidenu: „Glup je, i generalno najgori američki predsjednik svih vremena“. Međutim, nakon što se Biden povukao iz predsjedničke utrke i svoje mjesto prepustio svojoj potpredsjednici Kamali Harris, bivši predsjednik odjednom ima potpuno drugačiji stav i pokazuje saosjećanje. „Predsjednička dužnost je ukraden od Bidena“, rekao je Trump na nedavnoj konferenciji za novinare. „Nikad nisam bio njegov obožavatelj, kao što ste vjerovatno primijetili. Imao je brutalnu debatu. Ali to ne znači da mu se mjesto predsjednika može jednostavno oduzeti”, dodao je Trump.

Ali, Trumpovo saosjećanje sa Bidenom nije slučajnost. Budući da Biden više nije u utrci, slabosti bivšeg predsjednika postale su još očitije. Kao što Peggy Noonan primjećuje u Wall Street Journalu: “Ovih dana ljudi po prvi put razmišljaju o Trumpovim godinama. Ima 78 godina. Više se ne može koncentrisati i više ne može prenijeti svoju poruku. Hoće li i on – još jedna ironija 2024. – sam postati Joe Biden?”

Nisu samo njegove godine ono što ljude podsjeća na aktuelnog predsjednika, već i način na koji vodi kampanju. Dok Kamala Harris i Tim Walz jure s jednog skupa na drugi, Trump, baš poput Bidena, boravi u svojoj rezidenciji na Floridi i tamo održava zbunjujuće konferencije za novinare. Početkom avgusta imao je svoj jedini nastup u Montani, tamno crvenoj državi koju će sigurno osvojiti. U međuvremenu, naporan rad na kampanji prepušta svom potpredsjedničkom kandidatu James David Vanceu, koji očito ne radi svoj posao kako bi trebalo.

U predizbornoj kampanji bitne su činjenice, ali su gotovo važnije emocije koje kandidati pokreću u ljudima. U tom smislu, razlike između Trump&Vance i Harris&Walz ne mogu biti veće. Bivši predsjednik ponovo dočarava apokalipsu. Ne samo da debelo pretjeruje kada je riječ o useljavanju i inflaciji, on čak predviđa depresiju poput tridesetih godina prošlog vijeka i Treći svjetski rat ako demokrate pobijede na izborima.

Harris i Walz imaju potpuno drugačiji ton i pristup. Razlikuju se ne samo od Trumpa i Vancea, nego i od Bidena. Predsjednik je pobijedio prije četiri godine jer se suzdržao i osigurao da pažnja bude usmjerena na Trumpa i njegovu haotičnu administraciju, posebno tokom korone. “Godine 2020. Trump je bio nepopularan predsjednik, pa je ova strategija uspjela”, primjećuje Ezra Klein u New York Timesu. “2024. Biden je bio nepopularan predsjednik, pa ova strategija neće uspjeti.”

Biden nikada nije uspio prodati biračima svoja neosporna postignuća. Umjesto da budu sretni što je američka ekonomija prebrodila korona krizu daleko bolje od drugih i što je infrastrukturni program konačno uspio progurati kroz Kongres, ljudi su se žalili na inflaciju, imigraciju i kriminal, iako je to za vrijeme Bidenovog mandata znatno smanjeno. Čak se ni demokrati nisu mogli zagrijati za svog predsjednika. Iznad svega, Biden nije uspio privući mlade glasače – a upravo to sada rade Harris i Walz sa svojom “Izbornom kampanjom radosti”.

Ankete pokazuju uspon Harris

Strategija radosti se, očigledno, isplati. Iako se ankete javnog mnijenja u ovom trenutku još uvijek trebaju uzeti s oprezom, primjetno je da je Harris sada prestigla Trumpa u nekim anketama na nacionalnom nivou.

Prema najnovijoj anketi, kandidatkinja Harris vodi ispred svog protivkandidata u pet od sedam država koje se smatraju izjednačenim, a time i ključnim u osvajanju predsjedničkih izbora. Anketa pokazuje da je Harris u ukupnom zbroju dva postotna boda ispred Trumpa, 46 posto naspram 44 posto. Dva boda prednosti ima u Sjevernoj Karolini i Michiganu, četiri boda u Arizoni i pet bodova u Pennsylvaniji i Wisconsinu. U Nevadi Trump ima pet bodova prednosti, dok su u Georgiji izjednačeni. Pod uslovom da Trump i Harris uzmu sve predviđene savezne države, Harris bi bilo dovoljno da pobijedi u Pennsylvaniji, Wisconsinu i Michiganu kako bi došla do potrebnih 270 elektorata za osvajanje izbora.

Ovi rezultati, kao i činjenica da skupovi Harris i Walz privlače rekordnu publiku, očito stvarno smetaju Trumpu. On je “blizu javnog živčanog sloma”, izvještava portal Politico. Nedavno je Trump čak otišao toliko daleko da je iznio apsurdnu tvrdnju da je broj posjetilaca skupova Kamale Harris bio lažan i obmanjivanje javnosti.

Promjena raspoloženja u posljednjih nekoliko sedmica je zapanjujuća, čak jedinstvena. To ne sprečava one koji se žale i koji sumnjaju da traže glavnu mrlju. Oni predviđaju da je to „bljesak koji će uskoro utihnuti“. Iako bi to moglo biti istina, postoji i druga strana medalje. Harris i Walz uspjeli su prikupiti više od 300 miliona dolara donacija i stotine hiljada volontera prijavilo se za izborne radnike širom zemlje, što je veliki plus za demokrate.

Naravno, izbori još nipošto nisu dobijeni. “Mi smo autsajderi”, naglašava Harris stalno iznova ovu činjenicu. I do izbora je ostalo još oko tri mjeseca, politički cijela vječnost. Tokom tog vremena iznenađenja ne samo da su moguća, nego su i vjerovatna.

Ali olovni teret koji je visio nad reizborom Bidena pao je s demokrata. Nada da će ponovo moći pobijediti Trumpa je opravdana. No, širi se još jedan strah…

Šta će se dogoditi ako bivši predsjednik zaista izgubi?

Hoće li Trump, ako izgubi na izborima, pokušati spriječiti ovjeru izbora ili će čak doći do novih izljeva nasilja? Čak i ako Harris pobijedi na izborima, možda neće postati predsjednica. Mnogo toga takođe može zavisiti od toga koliko će demokratski kandidati na nižem mjestu nastupati. Podržavanje ustava moglo bi pasti na Kongres SAD. Ako Trump izgubi, još uvijek postoje nedvosmisleno legitimni načini da se vrati u Bijelu kuću.

Trumpovi lojalisti već se pripremaju za ovu borbu – podstaknuti pažljivo neodređenim retoričkim ohrabrenjem u neskladnim komentarima svog čovjeka. Bez obzira jesu li protesti Trumpa protiv njegovog poraza 2020. godine bili „velika laž“ ili dokaz „velike krađe“, kao što većina republikanaca sada tvrdi, on se sprema to ponoviti ako izgubi, piše Sky. U najmanju ruku, Amerika bi ponovo bila uvučena u politički i pravni haos. Moglo bi biti i gore, aktuelni predsjednik Biden izjavio je da „uopšte nije uvjeren“ da će doći do mirne tranzicije ako Harris bude izabrana za predsjednicu.

Trump na svojim skupovima konstantno govori da moraju učiniti dvije stvari – glasati i pobrinuti se da demokrati ne varaju. Ovo je samo jedan primjer kako on pokušava potkopati povjerenje u legitimitet samog demokratskog procesa u kojem se takmiči. Unaprijed postavlja temelje za osporavanje rezultata ako mu ne idu u prilog. Ova strategija je poznata u modernim američkim kampanjama, a prvi ju je formulisao republikanski strateg Roger Stone kao “Stop the Steal” još 2016. godine, u slučaju da stvari ne pođu u smjeru Trumpa.

Trump i njegovi saveznici čine sve što mogu kako bi unaprijed diskreditovali izbore, bez obzira na posljedice. Kada ga je časopis Time upitao o mogućem nasilju, Trump je odgovorio: “Ako ne pobijedimo, znate, zavisi. Uvijek zavisi od poštenja izbora.”

Ko je Kamala Harris, Trumpova trenutno najveća prijetnja?

Kamala Harris rođena je 1964. godine u visoko obrazovanoj migrantskoj porodici u Kaliforniji. Njena majka, Shyamala Gopalan, istraživala je rak dojke i porijeklom je iz Indije, a otac, Donald J. Harris, je ekonomista sa Jamajke. Oboje roditelja bili su aktivni u pokretu za građanska prava 1960-ih godina. U svojoj autobiografiji “Predana istini” (“The Truths We Hold”), Kamala Harris opisuje koliko je to uticalo na njenu karijeru. Sjeća se da je majka njoj i sestri Mayi govorila: “Nemojte samo sjediti i ne žalite se. Učinite nešto!”

Brak njenih roditelja se raspao kada je Kamala imala sedam godina. Pet godina kasnije, majka je dobila istraživački zadatak u Kanadi i preselili su se u Montreal, gdje je Kamala pohađala srednju školu. Nakon toga se vratila u SAD da studira političke i ekonomske nauke u Washingtonu, te pravo u Kaliforniji. Kamala je 1990. godine dobila advokatsku licencu i počela je raditi kao okružna tužiteljica. DW podsjeća da je Kamala 2011. godine postala glavna tužiteljica Kalifornije – kao prva žena, prva Afroamerikanka i prva osoba južnoazijskog porijekla na toj poziciji.

Karijera Kamale Harris kao tužiteljice bila je obilježena kontradikcijama. Voljela je sebe predstavljati kao “vrhovnu policajku” Kalifornije, ali je izazvala bijes policajaca jer je odlučno odbijala tražiti smrtnu kaznu, čak i kada se radilo o ubicama policajaca. Istovremeno, kritikovana je što u organima za krivično gonjenje nije dovoljno odlučno djelovala protiv korupcije. Podržavala je sistem visokih novčanih kazni i potencijalno privođenje u zatvor za roditelje, čija su djeca često izostajala iz škole – mjera koja je nesrazmjerno pogađala osobe tamnije boje kože. 2014. godine smijala se pokušaju legalizacije marihuane, da bi pet godina kasnije, kada je htjela postati predsjednička kandidatkinja, naglašavala da je “apsolutno za”.

2015. godine objavila je svoju kandidaturu za senatorku u Washingtonu i organizovala političku podršku za Joea Bidena i tadašnjeg predsjednika Baracka Obamu. 2017. godine bila je druga crnkinja izabrana u američki Senat. 2019. godine ušla je u utrku za predsjedničkog kandidata Demokratske partije – sa Bidenom kao jednim od protivnika.

Tokom unutarstranačke kampanje, Harris je oštro napadala Bidena. U jednoj debati optužila ga je da sarađuje sa senatorima, koji su se 1970-ih i 1980-ih godina protivili ukidanju rasne segregacije. Optužila ga je da je s njima radio protiv uvođenja autobusa kao antirasističke mjere kojom su se (uglavnom afroamerička) djeca iz siromašnih krajeva naseljenim etničkim manjinama, prevozila u škole, koje su pohađale pretežno djeca bijelaca – i obratno, prenosi DW. Biden je odgovorio da je ona pogrešno predstavila njegovu poziciju i da on sebe više vidi kao “javnog branitelja” nego kao tužitelja.

Godine koje je provela na funkciji tužiteljice, vratile su joj se kao bumerang tokom kampanje u obliku mema koji ju je prikazivao u policijskoj uniformi i u kojem je stajalo: “Kamala je policajka”. Na kraju se povukla iz utrke i podržala Bidena, koji ju je potom izabrao kao kandidatkinju za svoju potpredsjednicu.

Biden i Harris su zajedno vodili tešku, žestoku kampanju i na kraju pobijedili tadašnjeg predsjednika Donalda Trumpa i njegovog potpredsjednika Mikea Pencea. 20. januara 2021. položili su zakletvu – dvije sedmice nakon što je gomila nasilnika upala u Kapitol i zahtijevala da se ne prizna izborni rezultat. Harris je ponovo ispisala istoriju: bila je prva žena, prva crnkinja i prva osoba indijskog porijekla na funkciji potpredsjednice SAD.

Ova funkcija ovlašćuje Harris da preuzme upravljanje državom ako predsjednik umre ili više nije u stanju obavljati svoje dužnosti. Međutim, tokom četiri godine u Bijeloj kući, ona nije uspjela jasno profilirati svoje stavove. Godine 2021. Biden joj je povjerio zadatak u oblasti migracijske politike: da se u zemljama porijekla bori protiv uzroka bijega migranata. “Ne mogu zamisliti nikoga ko je bolje kvalifikovan za to,” rekao je tada Biden. “Sve što kaže, ona govori i u moje ime.” Ovo je, međutim, bio poklon s otrovom. Uprkos Harrisovim naporima i sastancima s liderima latinoameričkih zemalja, broj neregularnih prelazaka granice je porastao. Prošle godine dostigao je novi rekord. Republikanci su je brzo nazvali “caricom granice” i oštro je kritikovali jer nije smanjila broj migranata koji ulaze u SAD.

U međuvremenu, Harris je pronašla novo bojište, na kojem se obračunava sa svojim političkim protivnicima. Kada je 2022. godine Vrhovni sud SAD-a ukinuo presudu Roe protiv Wadea, čime su abortusi u velikom dijelu zemlje faktički postali nemogući, Harris je postala snažan glas za pravo žena na prekid trudnoće. Početkom ove godine pokrenula je svoju turneju pod nazivom “Fight for Reproductive Freedoms” (“Borba za reproduktivne slobode”) po SAD-u. “Ekstremisti širom zemlje i dalje napadaju naše teško i mukotrpno stečene slobode”, citirala je Bijela kuća potpredsjednicu.

Kada je Biden nakon višesedmičnih debata o svojoj spremnosti konačno objavio povlačenje iz kampanje za predsjedničke izbore, preporučio je Kamalu Harris da bude nova predsjednička kandidatkinja Demokrata. Uticajni glasovi u stranci, uključujući bivšeg predsjednika Billa Clintona i njegovu suprugu Hillary, guvernere Kalifornije, Pennsylvanije i Sjeverne Karoline, odmah  su podržali nominaciju Kamale Harris.

Biden o razlozima povlačenja iz kampanje

U svom prvom intervjuu nakon povlačenja kandidature za reizbor američki predsjednik Joe Biden rekao je za “CBS Sunday Morning” da je svoju odluku donio kako bi Demokratska stranka mogla u potpunosti usmjeriti pažnju na ono što smatra hitnim zadatkom – a to je sprečavanje povratka bivšeg predsjednika Donalda Trumpa u Bijelu kuću.

Biden je izjavio da je svoju istorijsku odluku donio u porodičnom domu u Rehoboth Beachu, Delaware, krajem jula, samo nekoliko sedmica nakon svog nastupa u debati s Trumpom, što je izazvalo zabrinutost u nekim demokratskim krugovima. “Ankete koje smo imali pokazivale su da bi utrka bila vrlo neizvjesna, sve bi se svodilo na ‘do posljednje sekunde’,” rekao je Biden. “Ali ono što se dogodilo je da su brojne moje demokratske kolege u Predstavničkom domu i Senatu mislili da ću im naštetiti u izborima. I bio sam zabrinut da bi, ako ostanem u utrci, to bilo glavna tema…Broj dva, kada sam se kandidovao prvi put, mislio sam da ću biti prelazni predsjednik. Ne mogu čak ni reći koliko imam godina; teško mi je to izgovoriti. Ali stvari su se počele odvijati tako brzo da se to nije dogodilo.”

Dodao je da “kritično pitanje za mene je još uvijek – nije šala – očuvanje ove demokratije. Mislim da je to važno. Jer, iako je velika čast biti predsjednik, mislim da imam obavezu prema zemlji da učinim ono što je najvažnije, a to je da moramo, moramo, moramo pobijediti Trumpa.” Predsjednik Biden najavio je svoju odluku 21. jula, a obratio se naciji iz Ovalne sobe tri dana kasnije, rekavši da neće dopustiti da ništa, čak ni “lična ambicija”, stane na put spašavanju demokratije.

Biden je naglasio da ako Trump u novembru izgubi od Harris, predaja vlasti bi mogla da bude turbulentna. Ponovivši svoju poznatu maksimu o politici i demokratiji, predsjednik Biden je rekao, “Ne možete voljeti svoju zemlju samo kada pobijedite… Zabilježite moje riječi: Ako pobijedi ove izbore, gledajte šta će se dogoditi. To je opasnost. On je stvarna opasnost za američku sigurnost… Mi smo na prekretnici u svjetskoj istoriji, zaista jesmo… Odluke koje donosimo u posljednje tri, četiri godine, i sljedeće tri ili četiri godine, odrediće kako će sljedećih šest decenija izgledati. I demokratija je ključ“, izjavio je Biden.

Kada su ga pitali kako bi volio da ga istorija pamti, predsjednik Biden je odgovorio: “Da sam dokazao da demokratija može funkcionisati. Izvela nas je iz pandemije. Pružila je najveći ekonomski oporavak u američkoj istoriji. Mi smo najmoćnija ekonomija na svijetu, ali imamo još posla. I pokazala je da možemo ujediniti naciju.“

Kako novac utiče na ishode izbora u SAD?

Ni u jednoj drugoj zemlji svijeta ne ulaže se toliko novca u kampanju za predsjedničku funkciju kao u SAD-u. Kada je Joe Biden izabran 2020. godine, on i poraženi Donald Trump zajedno su potrošili oko 5,7 milijardi dolara na izbornu kampanju. To je bio rekord i dvostruko više nego na prethodnim izborima, navodi organizacija Open Secrets, koja dokumentira izborne donacije.

I na ovogodišnjim izborima mašinerija za prikupljanje novca radi punom parom. Samo u julu Kamala Harris je, prema vlastitim tvrdnjama, prikupila donacije u iznosu od 310 miliona dolara. U istom periodu Donald Trump je izjavio da je dobio oko 138 miliona dolara donacija.

Izborna kampanja nije finansirana samo od strane brojnih malih donatora – oba suprotstavljena kandidata takođe redovno dobijaju milionske iznose od superbogatih, koji često stoje na čelu velikih kompanija. Tako milijarder George Soros i njegov sin Axel podupiru Kamalu Harris. Porodica Soros poznata je kao veliki donator koji u predizbornim kampanjama troši više desetaka miliona dolara. A Reid Hoffman, poznati ulagač tzv. rizičnog kapitala, suosnivač platforme LinkedIn i član upravnog odbora Microsofta, donirao je sedam miliona dolara za demokrate. I onda je u intervjuu za CNN odmah izrazio i svoju želju: izjavio je da šefica američke Komisije za zaštitu tržišnog takmičenja (FTC) Lina Khan nije dobra za Ameriku i dodao kako se nada “da će je potpredsjednica Harris smijeniti.”

Donald Trump takođe dobija podršku od važnih poslovnih lidera. Tako je milijarder Timothy Mellon potrošio 50 miliona dolara u maju kako bi podržao Trumpa. A i investitor u tehnologiju David Sacks i šef Tesle Elon Musk podržavaju bivšeg predsjednika. Prema medijskim izvještajima, Musk je podržao Trumpa s dvocifrenim milionskim iznosom.

U razgovoru između Elona Muska i Donalda Trumpa na platformi X u avgustu ove godine, Musk je ponovio svoju podršku za republikanca i čak ponudio svoju saradnju u mogućoj Trumpovoj vladi: “Mislim da bi bilo sjajno imati komisiju za učinkovitost vlade koja bi pregledala te stvari i osigurala da se novac poreskih obveznika troši smisleno… Bio bih sretan učestvovati u takvoj komisiji”, prenosi Muskove riječi DW.

Što su donacije veće, to je i sumnja veća da se time želi uticati na politiku. Ali koliko su velike donacije uopšte važne u predizbornoj kampanji? “Istraživanja pokazuju da ove donacije na nivou predsjedničke kampanje zapravo imaju vrlo mali učinak”, kaže za DW Jörg Hebenstreit, koji istražuje unutrašnju politiku SAD-a i finansiranje izbornih kampanja na Univerzitetu Jena. “Oba kandidata su obično poznata i, bez obzira na to hoće li dodatno uložiti još 100 miliona u kampanju, to na kraju nema uticaj na stvarni ishod izbora.” Prema Davisu, potrebno je minimalno prikupljanje sredstava kako bi se izgradila stranačka organizacija za izbornu kampanju. “Vrlo je važno motivisati ljude da na dan izbora zaista izađu na birališta. To košta… Na kraju je, međutim, važna poruka kojim se pridobijaju birači”, napominje ovaj politički stručnjak.

Male donacije su vrlo važne za stranke jer svaka mala donacija nosi jedan glas. “Milijarder može donirati nekoliko miliona dolara, ali na biralištu može dati samo jedan glas”, pojašnjava za DW James Davis, profesor političkih nauka na Univerzitetu St. Gallen.

Prošlost to potvrđuje: novac sam po sebi nije dovoljan. Hillary Clinton je u izbornoj kampanji 2016. prikupila znatno više novca od Donalda Trumpa, ali je ipak izgubila.

Kakav uticaj donacije imaju nakon izbora

Svojim milionima superbogati, milijarderi i poslovni lideri, naravno, žele osigurati uticaj na politiku i nakon izbora. “Ako neko donira milione Super PAC-u, to je, naravno, poznato, i nije slučajno ako ta osoba jednom dobije pozivnicu za događaj na kojem će biti prisutan novoizabrani predsjednik ili predsjednica,” kaže James Davis.

„Često se može primijetiti, vrlo jasno kod Trumpa 2016. godine, da su velikim donatorima ponuđene pozicije u kabinetu, poput ministarstva obrazovanja ili Uprave za male preduzetnike”, kaže Hebenstreit. Vrlo često su dužnosti veleposlanika i druge diplomatske funkcije popunjene velikim donatorima. No, najviše od svega, donatori osiguravaju pristup kandidatima. Kada su u pitanju važni zakoni, ako su ugroženi interesi njihove kompanije, na taj način se može pokušati uticati na odluku, kaže Hebenstreit.

Nije ni čudo da je javnost protiv ovih donacijskih ekstrema. Prema istraživanju Pew Research Centra, više od sedam od deset odraslih osoba u SAD-u želi da iznos donacija pojedinaca ili organizacija za političke kampanje bude ograničen. Osam od deset ispitanih smatra da ljudi koji doniraju novac za političke kampanje imaju preveliki uticaj na odluke članova Kongresa. Međutim, Hebenstreit smatra da su šanse za ograničavanje takvih protoka novca male. Za promjenu zakona nedostaje politička većina u Kongresu, kaže politolog.

Razlog zašto su predizborne kampanje u SAD-u toliko skuplje nego drugdje leži i u tome što većina drugih zemalja koristi javno finansiranje kampanja, kaže Hebenstreit. Osim toga, za svaki predsjednički izbor potrebno je ponovo izgraditi cijeli stranački aparat u ovoj velikoj zemlji. U SAD-u su stranke relativno slabe, objašnjava Davis. “Gotovo se može reći da na saveznom nivou stranka nastaje svake četiri godine, što znači da tu organizaciju treba iznova postaviti svake četiri godine i to u 50 saveznih država i u svakom izbornom okrugu”, kaže Davis. “To je sve vrlo skupo.” Osim toga, u SAD-u predizborna kampanja u velikoj mjeri ide preko medija, koji su gotovo isključivo u privatnim rukama. To takođe troši velike iznose. Stoga je za očekivati da će i ova kampanja postaviti nove rekorde – što se tiče izbornog budžeta.

Foto: Freepik