TEMA: Čeka li Evropu teška kriza s vodom?
Jedva da je proljeće, a više od četvrtine evropskog kontinenta mogla bi zadesiti suša nakon zime s malo kiše i snijega pa se mnoge zemlje spremaju za ponavljanje prošlogodišnjeg izrazito suvog ljeta, ako ne i goreg, piše Politico a prenosi Index. Ključno akumulacijsko jezero koje opslužuje vodom milione Katalonaca gotovo je presušilo. Problem s vodom izazvao je sukobe u Francuskoj, gdje nekoliko sela više ne može opskrbljivati svoje stanovnike vodom iz slavine.
Vodostaj najveće talijanske rijeke Po već je na nivou na kojoj je bio prošlog juna. Studija u kojoj su korišteni satelitski podaci potvrdila je ranije ove godine da Evropa još od 2018. pati od teške suše. Sve više temperature onemogućavaju da se Evropa od toga oporavi pa je kontinent zapeo u začaranom krugu, u kojem je dostupnost vode sve nesigurnija.
Hoće li biti problema?
“Prije nekoliko godina rekao bih da imamo dovoljno vode u Evropi. Sada se čini da bismo mogli imati problema”, rekao je glavni autor navedene studije Torsten Mayer-Gürr. Iako bi vlažni vremenski uslovi u nadolazećim sedmicama mogli obnoviti površinski sloj tla i pomoći poljoprivredi, čak ni kišovito proljeće ne može popraviti tekući deficit podzemnih voda u Evropi, upozoravaju stručnjaci.
Kako se bliži ljeto, vlade evropskih zemalja se trude riješiti i sadašnje i buduće nestašice dok pokušavaju stišati napetosti koje proizlaze iz nesigurne vodoopskrbe. Suša će, rekao je španjolski premijer Pedro Sánchez, “biti jedna od središnjih političkih i teritorijalnih rasprava u našoj zemlji u nadolazećim godinama”.
Šta donosi zimska suša?
Prošlogodišnja suša iscrpila je evropske površinske i podzemne rezervoare. Zima je trebala donijeti olakšanje, ali u mnogim regijama bilo je malo kiše ili snijega. Francuska, u kojoj kiša nije pala više od 30 uzastopnih dana u janurau i februaru, iskusila je najsušu zimu u posljednjih 60 godina.
Italijansko istraživačko udruženje CIMA ustanovilo je smanjenje snježnih padavina za 64 posto do sredine aprila. Vodostaj rijeke Po je na nivou prošlog ljeta, a jezero Garda već je ispod polovine svog prosječnog nivoa.
Izvještaj španjolske udruge poljoprivrednika COAG navodi da ove godine neke žitarice moraju “otpisati” u četiri regije, a jedan je meteorolog rekao za El País da se poljoprivrednici mogu “oprostiti od gotovo cijele berbe maslina”.
Vodostaj jezera Sau sjeverno od Barcelone pao je toliko nisko da su vlasti odlučile ukloniti ribu kako bi spriječile njeno umiranje i kontaminaciju vode.
Širom Katalonije rezervoari su u aprilu bili na samo 27 posto kapaciteta. Za sljedeću sedmicu u Španjolskoj je najavljen rani toplinski val. Španjolska ministrica ekologije Teresi Riberi poručila je da bi dostupnost vode u Španjolskoj, slično kao u Francuskoj, mogla pasti za 40 posto do 2050. godine.
Ipak, sve moguće proljetne kiše samo bi ublažile manjak vode ovog ljeta. Kako bi Evropa izašla iz začaranog kruga, gdje svaku godinu započinje sa značajnim deficitom podzemnih voda, ”trebalo bi nam gotovo desetljeće učestalih obilnih oborina”, upozorava Hattermann.
Kakva je uloga klimatskih promjena?
Predviđanje padavina u tako dugim periodima je teško, posebno s klimatskim promjenama koje mijenjaju njihove obrasce padavina.
Jedna od rijetkih dugoročnih projekcija, prognoza njemačke meteorološke službe za ovu deceniju, predviđa da će u Njemačkoj veći dio decenije biti manje, a ne više padavina. Ali čak i da nivo padavina ostane isti, klimatske promjene smanjit će dostupnost vode širom Evrope.
Postoje tri načina na koje globalno zatopljenje čini kontinent suvljim, rekao je Hattermann. Prvo, što više raste temperatura, to će više vode ispariti. “Samo ovo ga čini suvljim”, rekao je. “U osnovi, morali bismo imati stalan porast padavina kako bismo kompenzovali povećanje isparavanja.”
Drugo, klimatske promjene slabe evropsku mlaznu struju, što znači da se sistemi pritiska zraka mogu zaglaviti, stvarajući produžene periode vrućih, suvih uslova – kao što se dogodilo prošle godine – ili dugotrajne obilne kiše, kao što je bio slučaj tokom smrtonosnih poplava 2021. godine.
I kao treće, evropski ledenjaci i snježni pokrivač ubrzano se smanjuju zbog rastućih temperaturama – ostavljajući glavne rijeke poput Rajne, Dunava, Rone ili Poa bez vitalne opskrbe vodom.
Kakvo je stanje sada?
Ove će godine doprinos otopljene vode evropskim rezervoarima vode “biti stvarno puno manji nego inače”, rekao je Andrea Toreti, viši istraživač u Zajedničkom istraživačkom centru Evropske komisije. “Zato što je 2023. bila gora nego što je bila prošla – a ta je već bila najgora, gledajući zadnjih 10 godina, a sada je još gore.”
Ulaskom u ovo ljeto Španija, južni Portugal, Italija i Francuska izgledaju posebno ranjivi, smatra Toreti. “Ali Poljska i druge regije poput Bugarske, Rumunije i Grčke imaju upozoravajuće uslove za sušu”, rekao je.
Brandenburg, njemačko žarište suše, imao je natprosječne količine padavina u posljednjih nekoliko mjeseci, a ipak su razine podzemnih voda niže nego prošle godine, istaknuo je Hattermann. “Uprkos svoj kiši koju smo imali, nije postalo bolje, nego je gore”, rekao je.
Šta se konkretno radi na rješavanju problema?
Evropa se polako budi pred ovom prijetnjom. Glavni gradovi – koji su bili oštećeni razornim efektima prošlog sušnog ljeta u raznim sektorima, uključujući poljoprivredu, energetiku i industriju, žure se oko izrade nacrta odgovora na trenutne, ali i buduće nestašice vode.
Početkom mjeseca Italija je objavila odluku kojom se smanjuje birokratija za vodnu infrastrukturu, uključujući postrojenja za desalinizaciju. Španjolska je objavila novi paket planova upravljanja vodama.
Nova nacionalna strategija upravljanja vodama francuskog predsjednika Emmanuela Macrona usmjerena je na smanjenje ukupne potrošnje vode za 10 posto do kraja decenije. Prema planu, od svakog sektora će se tražiti da izradi prijedloge za smanjenje korištenja vode.
Njemačka strategija, usvojena u martu, uključuje korake za “održivu” upotrebu vode u 10 područja do 2050. godine, kao i niz od 78 mjera koje treba provesti do 2030.
Ipak, kritičari tvrde da zemlje čine premalo na rješavanju lošeg upravljanja resursima, kojih još uvijek ima u izobilju širom kontinenta, pogoršavajući time učinke sve manje dostupnosti vode. Procjenjuje se da se četvrtina evropske pitke vode gubi zbog propusnih cjevovoda.
Vode li se već ratovi za vodu?
U međuvremenu, upravljanje vodom – i odlučivanje o tome ko joj može pristupiti – pretvara se u političko pitanje širom kontinenta. Prošlog su ljeta u Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj, Španjolskoj i Italiji uvedena ograničenja korištenja vode, a postavljena su pitanja o prioritetu korištenja vode za turističku infrastrukturu, velika industrijska postrojenja i poljoprivredu.
Neke opštine već se suočavaju s novim ograničenjima, dok u drugima ona nikada nisu ni postavljena. Katalonija je nedavno uvela ograničenja, uključujući obvezno smanjenje potrošnje vode za poljoprivredu od 40 posto.
U južnoj Njemačkoj pravni sporovi oko vode su se u posljednja dvije decenije udvostručili, a u Francuskoj su napetosti između ekologa i farmera oko izgradnje rezervoara vode prošlog mjeseca izazvale nasilne sukobe.
Rezervoari bi trebali pomoći poljoprivrednicima da se pripreme za sušu ljeti pumpajući podzemnu vodu zimi koja se zatim može koristiti za navodnjavanje ljeti, ali zelene skupine upozoravaju da bi taj sektor trebao smanjiti potrošnju vode.
Marine Tondelier, čelnica francuske stranke Zelenih, nazvala je rezervoare “nepravednima” i opisala ih kao “prisvajanje i privatizaciju vodnih resursa nekolicine na račun većine”.
U španjolskoj regiji Andaluziji planovi vladajuće Narodne stranke desnog centra i krajnje desnog Voxa da povećaju sistem navodnjavanja u blizini močvara Doñana, koja je pod zaštitom UNESCO-a, izazvali su bijes među ekolozima i opozicionim strankama.
Maribel Mora iz krajnje ljevičarske stranke Podemos je ranije ovog mjeseca isula čašu pijeska na parlamentarni stolac premijera Andaluzije tvrdeći da će Doñana izgledati “kao pustinja” ako se kontroverzni zakon usvoji. “Ljudi to osjećaju”, rekao je Hattermann. “Bitka oko distribucije već traje.”
Foto: Freepik
