TEMA: Je li Ukrajina krenula u kontraofanzivu?
Ukrajinske snage su u petak, 12. maja, izvele 26 napada u smjeru Soledara te je u napadu učestvovalo više od 1.000 vojnika i do 40 tenkova duž cijele bojišnice u dužini od preko 95 kilometara. Rusko ministarstvo odbrane potvrdilo je da su se njihove snage povukle iz područja sjeverno od Bahmuta, kako je navedeno, iz taktičkih razloga.
Je li Ukrajina krenula u kontraofanzivu?
Vladimir Zelenski, predsjednik Ukrajine, rekao je da još treba vremena da počne ukrajinska kontraofanziva, pošto je vojsci i dalje potrebna obećana pomoć Zapada. „Sa ovim što trenutno imamo, možemo da krenemo naprijed i da budemo uspješni”, rekao je Zelenski, prenosi BBC. „Ali izgubili bismo mnogo ljudi i smatram da je to neprihvatljivo. Zato moramo da sačekamo, potrebno nam je još malo vremena”, naveo je on.
S druge strane, šef ruske paravojne organizacije Wagner Jevgenij Prigožin izjavio je da je kontraofanziva Kijeva već počela. Prigožin je optužio regularnu rusku vojsku da je napustila položaje oko Bahmuta. On, zajedno sa ruskim vojnim blogerima i ratnim izvjestiteljima, tvrdi da su ukrajinske snage na više mjesta probile ruske odbrambene linije kod grada Bahmuta i na njegovom širem području te povratile više kvadratnih kilometara teritorija što bi, ukoliko se pokaže tačnim, bio znatan preokret na tom bojištu na kojem su ukrajinske snage mjesecima bile u defenzivi i u velikoj opasnosti.
Zašto se Rusi povlače?
Ruske vlasti prvenstveno su negirale da su ukrajinske trupe napravile prodor na liniji fronta na istoku te zemlje. Kasnije je rusko Ministarstvo odbrane dopunilo svoje saopštenje, u kojem navode da su njihove trupe promijenile poziciju iz strateških razloga. Divizije ruske vojske raspoređene na jugu zauzele su bolji položaj u oblasti Maloilinivke, a u obzir treba uzeti i „povoljne uslove u Berkivki”, naveli su.
Prigožin je reagovao na saopštenje ruskog ministarstva da su se povukli na „povoljniji položaj“, komentarišući da se “to zove bijeg, a ne pregrupiranje”. Ova je izjava “blago rečeno, bila lukava”, rekao je šef Wagnera, dodajući da ministarstvo treba “odmah prestati lagati”. Prigožin je pregrupiranje opisao kao “netaktičko povlačenje” i utvrdio da je “jednostavno došlo do bijega jedinica Ministarstva obrane s bokova, do izlaza na akumulaciju Berhivka”, koja se nalazi odmah sjeverozapadno od Bahmuta.
Šta se tačno dešava u Bahmutu?
Bitka za Bahmut je najduža i najkrvavija u dosadašnjem toku rata. Ukrajinske vlasti tvrde da su ponovo osvojile određene dijelove teritorije oko Bahmuta, poslije višemesečne ofanzive ruskih snaga i žestokih borbi. Hanna Maliar, zamjenica ministra odbrane, rekla je da su ukrajinske snage napredovale dva kilometra za sedmicu dana. Ove tvrdnje ukazuju da se polako mijenja situacija u Bahmutu – ali još nema jasnih dokaza o ukrajinskoj kontraofanzivi.
Rusija je demantovala izvještaje o ukrajinskom napretku. „Pojedinačne objave na Telegramu o proboju na nekoliko tačaka na liniji fronta ne odgovaraju stvarnosti”, saopštilo je rusko ministarstvo odbrane. „Opšta situacija u zoni specijalne vojne operacije je pod kontrolom”, dodaje se, koristeći ruski termin za invaziju.
Kako je intenzivna, krvava bitka odmicala, Bahmut je postao simbolički važan – iako mnogi stručnjaci dovode u pitanje njegovu taktičku vrijednost. U objavi na Telegramu, zamjenica Maliar je rekla da je Bahmut postao meta od „skoro pa svetog” značaja za Rusiju. Ona je optužila Kremlj da objavljuje lažne vijesti o pobjedama, a istovremeno širi dezinformacije o nedostatku oružja i municije.
Koje su opcije Ukrajine?
Trenutnu situaciju u Ukrajini za Sky News je komentarisao penzionisani vicemaršal britanske avijacije Sean Bell. On je, kako prenosi Jutarnju, rekao kako Ukrajina sada ima tri opcije. „Većina vojnih analitičara vjeruje da Ukrajina sada ima tri opcije. Prva je nastavak njihove strategije potiskivanja Rusije u i oko Donbasa – to se pokazalo efikasnim prošle godine. Primarni izazov je to što su neka područja imala ukorijenjene položaje i bila su žarišna tačka za neke od najtežih bitaka u ratu do danas. Konvencionalna mudrost sugeriše da strana u napadu ima tri puta više gubitaka od onih u obrani, iako iskustvo, taktika i profesionalizam takođe igraju ključnu ulogu u nivou iscrpljenosti, kaže Bell. Ističe da, s obzirom da je Ukrajina manja od Rusije, treba biti oprezna da ne bude uvučena u rat iscrpljivanja.
„Rijeka Dnjepar pruža prirodnu odbrambenu liniju za ruske snage koje su se učvrstile na istočnoj obali. Stoga bi drugu opciju za Ukrajinu – kretanje na Krim – trebalo započeti amfibijskim napadom preko rijeke, što bi bilo vrlo izazovno i opet vjerovatno rezultiralo velikim gubicima“, objašnjava Bell.
Treća opcija je da Ukrajina pokuša prekinuti kopneni most između Krima i Donbasa. „Ovo je opsežna linija bojišnice, i ako se mogu probiti rupe u ruskoj odbrambenoj liniji, to bi Ukrajini moglo omogućiti nesmetan pristup obali, izolujući tako ruske snage istočno od Dnjepra i vjerovatno ih prisiliti na povlačenje na Krim. Zapadni tenkovi i oružje predstavljaju idealno oružje za probijanje početnih rupa, a ako uspije, Ukrajina bi mogla ostvariti značajne dobitke. I ova strategija vjerovatno nudi najmanji rizik za žrtve“, kaže Bell.
Foto: Freepik
