TEMA: Nakon masakra u Beogradu, psiholozi upozoravaju kako se ovakve tragedije mogu spriječiti
U Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” na Vračaru u srijedu, 3. maja, oko 8 časova došlo je do pucnjave. Maloljetni učenik te škole Kosta K. (14) ubio je osmoro djece i radnika obezbjeđenja. Šestoro djece i nastavnica istorije te škole su ranjeni i trenutno su zbrinuti u Urgentnom centru i Tiršovoj.
Nakon ovog masakra u Beogradu pojavila su se razna tumačenja psihologa i sociologa o uzroku koji je doveo do pokolja. I prije je bilo izolovane djece koja su trpjela društveni ghosting. I prije su postojale video igrice. I prije je bilo nesavršenih porodica. No ovo čemu svjedočimo posve je novi društveni fenomen.
Zašto je razgovor sa djecom bitan za prevenciju ovakvih tragedija?
Mostarski psiholog Marko Romić za Source.ba portal ističe bitnost razgovora sa djetetom. “Obitelj je ključ uspjeha pojedinca u svakom smislu i obitelj je ključ, polazište i osnova svakoga društva, a obitelj čine roditelji i djeca. Prema tome, razgovor roditelja sa djecom je najvažnija roditeljska i odgojna zadaća i ja bih rekao, poticanje razgovora roditelja i djece je inače najvažnija stvar koju kao društvo trebamo poticati, promovirati, ukazivati na njegov značaj”, kazao je Romić. Dalje navodi da mi kada smo u ulozi roditelja jako dobro znamo kako naše dijete izgleda, kako se ponaša u svakodnevnim situacijama. “Znamo kakvo je ono kad je dobro i znamo kakvo je kad je uznemireno i kad nešto sa njim nije uredu. Ja mislim da uopće ne bi trebalo biti problem roditelju, ali i onome ko sa djetetom provodi više vremena a to znači odgajatelj ili nastavnik, ne bi trebao biti problem prepoznati promjenu na djetetu. Djeca se kada su u nekakvim problemima ponašaju na različite načine ali obično i vrlo često se povuku i zatvore u neki svoj svijet. Zatim, zanemare neke aktivnosti koje su im prije bile bitne, recimo ako su trenirali i išli na neke grupne aktivnosti, te postanu bezvoljni. Ne mogu uopće prihvatiti da roditelji ne mogu to prepoznati na djetetu, naravno, samo je pitanje koliko gledamo i koliko zapravo posvećujemo pažnje svemu tome”, zaključio je Romić u razgovoru za Source.ba portal.
Postoji mnogo načina borbe protiv faktora koji uzrokuju na kraju horor kakav se desio jutros u Beogradu, ali je potrebno vremena i strpljenja. Psiholog Belinda Milanović je za Bosna info kaže da je počinjeni zločin klasičan primjer posljedice nesrazmjera prevelikih očekivanja i savršene slike o sebi, te da će zbog loše komunikacije i emocionalne nestabilnosti u budućnosti biti sve više ovakvih negativnih vijesti. „Svijet je okovan lošom komunikacijom. Živimo u vremenu kada je sve dostupno i kada se sve odjednom sazna, ali sve manje znamo o sebi i o svojim bližnjima. Čujemo, ali ne slušamo. Gledamo, ali ne vidimo. Moramo se vratiti iskonskim vrijednostima života i skinuti cijenu sa svega što nas okružuje. Djeca se u školama danas takmiče ko ima bolje i skuplje patike. Bitno je samo zadovoljiti društvene norme i standarde lijepog i skupog, a gdje je standard čovječnosti? Gdje je potreba roditelja da nauče dijete da drugom djetetu pruži maramicu kada zaplače zbog zguljenog koljena? Gdje je svjesnost roditelja da nije bitno koliko su skupe patike tvoje djece, već je bitno koliko je tvoje dijete ljubazno, koliko je empatično, koliko je sposobno prihvatiti kritike roditelja“, objašnjava Milanović.
Šta je po psiholozima uzrok ovom zločinu?
Snežana Repac, psiholog, za Kurir kaže da se može pretpostaviti da je dječak imao nedostatak empatije, da je bio emocionalno nerazvijen, kao i da je imao nisku tolerancija na frustraciju, potrebu za kontrolom, ali i neko prethodno traumatično iskustvo. „Njegova ličnost još nije formirana, ali bi po onome što je poznato moglo da ide u pravcu narcističkog sklopa. Želja da povređuje druge možda je nastala kao posledica nečega što je trpeo i nad čime više nije mogao da vlada. Verovatno o onome što oseća nije pričao sa drugima, mislio je da sa svime može da se nosi sam“, kaže ona i dodaje: „Moguće je da je posle svojih pretrpljenih trauma iskoristio to što može da bude “u poziciji moći” tako što mu je bilo dostupno oružje. Rukovanje oružja mu je bilo olako što zbog predznanja za upotrebu istog, što zbog toga što je on to video kao oruđe za rešavanje svojih ciljeva. Moguće je da je prethodno bio nervno iscrpljen, i da je izabrao neke koji su ga povredili. Verovatno je imao prevelika očekivanja od sebe i drugih. Nije isključeno da je prevelik značaj davao nekom autoritetu pa da je u revoltu neke svoje frustracije rešio taj autoritet da kazni da ne bi on bio kažnjen.“
Ona dodaje i da to što je rekao da je psihopata ne znači da on to jeste, već da je samo svoj čin povezao sa nekim sličnim ponašanjem koje je negdje gledao, vjerovatno na internetu. „Mislio je da može da bude “gospodar kazne” bežeći od kazne, tako što je kaznio druge, ali i sebe. Moguće je da je sa njim neko postupao hladno, grubo i kaznilački i da ga je to duboko ranjavala, a takvog je temperamenta da je slabog emocionalnog kapaciteta i niskog braga tolerancije na frustraciju da bi obradio emotivne konflikte“, kaže Repac i dodaje da je dječak time što se predao pokazao kajanje. Ona ističe da su mladi emocionalno nepismeni jer komuniciraju preko društvenih mreža, zatvaraju se u sebe i zaključuje da su se cijele generacije otuđile.
Psiholog Jelena Kenić kaže da bi se, po onome što je trenutno poznato, moglo reći da je u pitanju apsolutno izmijenjena psihološka situacija kod napadača. „Ovo ne može da se opiše ni kao šok ni kao frustracija, već kao potpuno izmenjen psihički status deteta. To dete je bilo u lošem psihičkom statusu neko vreme, i nekome je to moralo da bude vidljivo. Zabrinjavajuće je to što je njegovo loše stanje trajalo neko vreme. Nisu deca u najgorem stanju ona koja su primetna, već ona koja su povučena, koja se ne druže mnogo, ne daju nikakve vidljive reakcije. Verovatno je bio psihički uzdrman, ali ovo nije bio afekt. Njegove misli verovatno su bile usmerene na planiranje dela, bio je na ivici i samo je gurnut preko nje. Odgovor zbog čega je to tako krije se negde u njegovom okruženju“, objašnjava Kenić.
Foto: Freepik
